Marketing
Prva stvar koju covjek-zena mora naucit jest obuc gace kako spada
Od danas sam oficijelno niskoristi. Slacker. Bum. Neranimajkovac. Naravno da je to trebalo proslavit. U vidu oprostaljke na poslu. Ondnosno, pubu (popularnije zvanom gostiona na rvackom jeziku).
Otic u bilokoju gostionu u Londonu u petak navecer je jednako, recimo, stavljanju omce (od prirodnih vlakana, a moze i sintetike, za bolji osjecaj ugode) oko svog njeznog vrata istovremeno govreci, ijao, sto je ugodno! Svatko se sjati u jednu od tih iljadu i nesto gostiona. Pa neka ti sad bude ugodno. Ko sipak pred puknuce. Prostora za manevriranje ima ko i u vakumiranoj vrecici kikirikija. Ni mrdnut, nit okrenut, nit pokrenut, a bome ni za zaplesat jedno posteno kolo. Nista!! Zamor, metez, tijela ko u prici.
I tako narucismo pice i izadjosmo vanka. Izvan gostione. Gdje bona fide Londoncani izadju kad zagusti unutra. Tako da se i smrzavas, ali ne beri brigu, pijes pa ko fol to obogati tvoju dusu i ne osjetis smrzavicu. Svi osim mene. No, dobro, to i bijase moja festa, vecer babarogi, stranaca i ostalih ostataka. Za pocetak dupli gin & tonic, a kolega Sved neko mlako kontinentalno pivo pored svih ovih real ales. Bozemiprosti. Kad KS (kolega Sved) malko utrlja alkoholnih promila u krvci razveze mu se jezicurda ko nikome, te mu svaka druga rijec bude WHAT THE HELL WAS THAT ALL ABOUT?? WHATEVER! (capslock prijeko potreban za docaravanje). Prvo je zapoceo Markove konake o Prvom svjetskom ratu. Gulp. Presjekoh ga nonsalantnom izjavom da smo sve mi krivi, Sarajevo, kajzer i te fore, flegmaticno slegoh ramenima i zaderah se na sav glas da je kucnuo cas.
Cas cega??? Pa bambusa, naravno! Izmijesah tamo nesto, smuljah i slavodobitno se smijesih. No, mudro izbjegoh pijenje istog tutnuvsi svima casu pod nos (prije negoli su mogli i zucnut ikakav protest) sa besmrtnim rijecima u imperativnom agregatnom stanju Pij! Zgranuta i iskrivljena lica govorila su sve sto nisam cula. Pa nije ne-lose, govorili su sa izvitoperenim facama koje su trazile utjehu u pivu i krumpirima sa majonezom koje masovno narucismo da opere bambus iz usta. Pa trebala bih dobit orden matere domovine za 'vakvu promociju, misljah u sebi. Besplatnu zastavu (par metara sa jos par metara) za umatanje same sebe u nju. Ili stajaznamstajosne.
Smrzavajuci se vanka raspredasmo o bitku i boljitku, kako su KS jednom na vlaku pokusali maznut The Economist (novine za ekonomiste i one koji se tako osjecaju), Medjugorju (nisi nikad bila?? Ne, sta vam je, odbijte od mene, pobenavljena maso!) i jos kojecemu. You are a very sociable drunk. Rekli mi. U prijevodu, da se samo cerim i sve ljubim oko sebe kad me potrefi alkohol. Blago meni. E, pa sad, jel' to oprostaljka ili nije? Ih.
Da sad ja ne udjem u Markove odaje, dvore i konake zajedno, prodat cu par zjaka o WCu. Zenskom. U gostioni. Kad god pijem moram zavitlat samu sebe tamo. I odoh. A WC na katu. Spratu. Hm, govorim samoj sebi, samo hrabro, nogu ispred noge i sve ce bit u odlicnom redu. Uspjeh. Popeh se. Ali sad vraze, vrata su zatvorena. Zakljucana. Guram iz sve snage. Tresem ih. A valjda je netko tamo unutra. Cekam ispred. Minuta. Dvije. Tri. Sedamstopedesetidevet. Nista. Ponovo guram. Vrata otvorena. E, pa ako ovo nije prica za malu djecu o hororu i uzasu, onda nista nije, nitko ne postoji i svijet je osudjen na vjeciti sibirski gulag.
Sva sreca ajde, dokopah se pravog mjesta. Bolje sad nego poslije. I sve vidim (osim necjeg pokusaja da nacrta goli zenski akt na zidu sa olovkom - poprilicno lose, moram priznat), nesto mi cudno, ne pase, nije kako treba, zateze, poteze, nateze. Kad ono vidim, gace mi obucene prednjicu za zadnjicu. Odnosno, naopako. O, svetosti tvoja gore, da ne znam ni gace posteno obuc na sebe, a kamoli ista drugo! Sta sad? Da li sve skidat sa sebe pa opet oblacit ili se pravit blesava, ostavit kako i jeste (zatezanje maksimalno)???? Dileme, dileme, ko od secerleme.
Da se ne bih jos uzvrpoljila u sobicku 2 centimetra sa 1 centimetar?! Ostavih blamazu onakava kakvu i nadjoh, spustih se po stepenicama ko nova i zapoceh jos jednu pod gasom konverzaciju sa KS. Whatever.
Iduce jutro na poslu (zadnji dan) mamurluk lijecih przenim jajima. I pripazih kako oblacim donji ves. Mislim da sad znam sto ide sprijeda, a sto straga.
Osjecam se ko Brad Sucks (obrati paznju na Dirtbag). O, zivote, igras se na balote!
Post je objavljen 11.03.2007. u 11:30 sati.