Iako nas političari i mediji svakodnevno uvjeravaju da je za nas jako dobro imati djece (imati puno djece, imati najviše djece u cijelom selu), plaše nas bijelom smrću i demografskim suicidom u koji se ova zemlja uputila i uvjeravaju da su djeca najveće bogatstvo - u praksi su sve to samo tlapnje, kule od karata i fatamorgane u daljini. Odgovorno tvrdim da je imati puno djece danas u Hrvatskoj jednosmjerni vlak na društvene margine. Naravno, govorim o prosječnoj hrvatskoj obitelji koja u kuću mjesečno dovlači plijen u iznosu od oko osam tisuća kuna (ako koji slučajem zarađujete manje, onda ste, jebiga, stvarno najebali). Treba ti 700 kuna za vrtić (računaj po glavi plus 20% popusta na svako sljedeće, parsto kuna za aktivnosti, petstotinjak za odjeću i obuću, tisuću i nešto kuna naočale, a ne usudim se ni pomisliti o kojim se ciframa radi ako ti je dijete nešto bolesno pa mu zatrebaju neke ekstra terapije...). Jednom sam tako provela jutro potucajući se po morbidnim šalterima na Socijalnom da bih izvukla neke potvrde maloj za naočalice. Kad sam do kraju došla do teško stečene cifre i shvatila da se radi o iznosu od sedamdeset i nešto kuna - ispizdila sam. Kužiš, naočale koštaju jebenih soma i tristo, a oni mi kao "daju" sedamdeset kuna. Ma ne treba mi taj fucking novac, samo me nemojte ni zajebavati po nekim ustanovama za tu lovu. Recite da naočale sami plaćamo i sve ok. U tom sam trenutku samo pomislila što se tek događa s roditeljima koji potrebuju razna ortopedska pomagala za djecu tipa kolica, proteze, specijalne hodalice i slično. Preostaje im jedino da kao u trećem svijetu počnu prodavati bubrege, a mogu i rasplodne organe jer im, zasigurno, više neće trebati.
Činjenica jest da klinci neće narasti u nekom ekspresnom roku, niti će netragom nestati u trenutku kad recimo obolimo ili ostanemo bez posla. Klinci su tu i to je to - odavde do vječnosti, pa kao u nekom viktorijanskom romanu - uprti na leđa i vuci dok možeš, a kad ti zaklecaju koljena, kloni i svisni na tlu poput psa...
Recite da sam teatralna, da sve promatram pesimistički, da živim u crno-bijelom svijetu, no ne možete mi reći da lažem. Ako želite postati talac ove nehumane države, ako želite započeti ostatak svog života kojeg će obilježiti čekanje po liječničkim ordinacijama, bankama, socijalnim uredima i ostalim redovima u kojima skrušeno i strpljivo čekaju nečiji roditelji, ako se želite osjećati bespravno, izigrano i bespomoćno, e onda krenite u hipreprodukciju djece i pozabavite se malo ekstremnom disciplinom zvanom odgovorno roditeljstvo.
A još je i dobro dok su kikići maleni i svakodnevno liječe vaše gnojne rane svojim dražesnim osmijehom, gugutanjima i toplim zagrljajima. Na trenutak vam se može učiniti da se žrtva isplati i da vaš život ima smisla, no tako je samo do puberteta. Već u prvom naletu prištića oni počinju mrziti vas i sebe, proganjat će ih nezadovoljstvo socijalnim statusom i mogućnostima koje im nudite. Predbacivat će vam da čitav život niste ništa stvorili, što ih ne možete poslati na neku prestižnu akademiju u Ljubljani, kupiti im šminkerski auto ili omogućiti neki samostalan biznis... Da, vaši će anđelčići misliti da ste nesposobni i neuspješni i svakodnevno će vam to predbacivati: -A kada si me vodio na skijanje? Kada, reci? A kada smo bili na nekom ljetovanju? A gdje su ti, tata, nekretnine? Što si mislio da ću zauvijek imati sedam godina?
Mislite da pretjerujem? Želite dokaz? E pa evo, uzmite na primjer marketing, on uglavnom ima ciljanu populaciju za svaku grupu proizvoda. Kao član mnogobrojne obitelji ti više nikome nisi zanimljiv potrošač jer hranu kupuješ samo na akcijama u diskontima, u pravilu kupuješ robne marke i ogromna tzv. soc-pakiranja šampona, sapuna i ostalih higijenskih potrepština. Ti više sasvim sigurno nisi kupac Loreala, Garniera, Max Mare, Benettona...ti više čak ne kupuješ ni flaširanu vodu, ma dobra je i ona sa slavine... Ti više ne spadaš u probranu populaciju koja si može dopustiti luksuz da razmišlja o kvaliteti, kupuješ u kineskim trgovinama i to nekvalitetne i kontaminirane proizvode. Jedino na čemu ne možeš uštedjeti jesu pelene i dječji lijekovi - što se mora nije teško. Apsurdno je da u Hrvatskoj nisi zanimljiv ni grđevinarima i trgovcima nekretnina, jer ne znam jeste li primjetili, ali u "mračnom dobu" postala je ciljana stanogradnja za obitelji i normalan je obiteljski stan bio velik oko 70-80 metara kvadratnih, no danas se takvi stanovi više ne grade jer je Kosorica jedna od rijetkih koji si mogu priuštiti toliko kvadrata. Grade se stanovi do pedeset kvadrata. Nije li to apsurdno? Pa to su samački stanovi! Kako obitelj može stati u takav stan? Izgradnja obiteljskih stanova nema financijsku perspektivu. Vidjela "mafija" da raja nema novaca za krov nad glavom. No naravno da je "naša" država smislila čitav spektar povoljnih stambenih kredita za iste te mnogoljudne obitelji na koje se stalno poziva, štoviše pokrenula je i državnu stanogradnju s povoljnijim kvadratima za te iste obitelji. Možeš misliti! Jebe se državi za te ljude. Sve je to samo forma! Kurac od ovce!
Možda vam na krštenje osmoga djeteta svrati Sanader glavom i bradom pa vam velikodušno ostavi jedan od svojih satova i vaš stambeni problem je riješen. Dakle ostaje vam alternativa - povratak prirodi. Pronađite slobodnu špilju, istjerajte medvjede iz nje i eto, krasnog li gnjezdašca za vašu obitelj. Ne budite skeptični - ako su mogli vaši preci, onda možete i vi.
Ljudi, nemojte se dati zajebavati. Nemojte raditi djecu ni pod razno. U ovoj ste državi slobodni i moćni samo dok si ne priskrbite taj jaram, a kad si ga jednom namaknete na vrat, vjerujte mi, nikoga više nije briga za vas. Ako radnička klasa u Hrvatskoj želi lijepo živjeti, onda djeca, a pogotovo puno djece, nikako nisu poželjna opcija. Postat ćete samo "topovsko meso" - oni koji prvi stradavaju. Prva nedaća u obliku neke inflacije, rata ili neke zajebane bolesti - i gotovi ste! Postat ćete proli, šudra, šljaker-prosjac koji vječno statira po nekim šalterima - dno dna, i djeca vaše djece bit će na dnu dna. Vaši potomci neće postajati liječnici, psiholozi, plesni pedagozi, odvjetnici i to samo zato jer im vi to nećete moći priuštiti...
Ako želite spoznati kakav je to osjećaj kad vas čelična šaka države drži za jaja, onda pravite djecu i to onako biblijski, bez sustezanja, i uživajte u svakom danu, u svakom njihovom osmijehu i provali, u svakom prcu i dišpetu. Nemojte dopustiti da vas kolju stres i tjeskoba zbog financijskih briga, nemojte potpadati pod grozomoran utjecaj Zapada, nemojte maštati o svojoj kućici, održavanom travnjaku i roštilju s prijateljima. Maštajte samo o obilnom i mirisnom roštilju - i on će vam biti dovoljno nedostupan!
Ma jebe nam se za demografski kolaps! Kao da će nekome baš Hrvati faliti? Svijet je prenapučen gladnim ljudima, a mi kao brinemo što nas je malo. Pogledajte prema istoku - novi barbari pred vratima, horde čekaju pred zidinama Europe. Crni, žuti, zeleni(?), svi čekaju zeleno svjetlo da preplave naše opustjele oranice, zasjednu na naše suhozide, napuče područja pod posebnom državnom skrbi... Ma nema frke, ljudi moji, pozivam vas da mi se pridružite u novom trendu - demografskom anarhizmu. Neka djecu rađa onaj tko želi i hoće, netko će već napučiti jalovu pustopoljinu zvanu Hrvatska, no to ovaj puta više neće biti Hrvati...
Post je objavljen 11.03.2007. u 08:37 sati.