Marketing
PhD is just a three-letter word
Pričam ja sa S. na piću prije nekih par tjedana, i kaže ona sjetno, ispijajući gutljaj vruće čokolade i gledajući prazno u neki ornament na zidu Meadow Bara: "Wow. I used to be much cooler before". Istina, jbt. U prošlom semestru je bilo više izlaženja, tuluma, nekako su i ti romani brže išli pred očima... Nakon Nove godine su nas zasuli čitanjem preko tisuću stranica tjedno plus radionicama za pripremu sinopsisa za magisterij... Baš sam se utroljala. Tri dana sam čitala romančić od 144 stranice, a još mi se i svidio... 
Evo kako je dosad izgledao ovaj semestar: i dalje dva seminara tjedno, plus pet tjedana radionice u kojoj su nas drilali kako da iz ničega napravimo nešto, tojest kako da maglovitu nazovi-ideju pretočimo u smisleni plan znanstvenog rada koji stane u dvije stranice teksta bez popisa literature, dvostruki prored, MLA style. I svaka im čast, uspjeli su 
Ako ste proizvod hrvatskog visokoobrazovnog sustava i pitate se zašto vam nitko tijekom studija nije održao nešto što bi se, recimo, zvalo "Uvod u znanstveni rad", mogu vam reći da ni u UK to nije pravilo. Kolegij "Research Methods" je bio veliki razlog mog dolaska na ovo sveučilište, i engleski kolege su mi rekli da je UoE prilično posebno po tome. Svaka čast. At least I'm getting my money's worth.
19. veljače nam je bio rok za predaju sinopsisa. Iznenađujuće brzo za naš odsjek, u roku od tjedan dana su nam dodijelili mentore. Mene je uzela šefica programa, čiji sam kolegij slušala u prvom semestru i kojoj sam se iz nekog razloga svidjela (čak je pročitala moj diplomski rad i dala ga svojim dodiplomcima kao potencijalnu izbornu literaturu – ouch! Didn't see that one coming...). Odlično. Ali tu priča ne staje, jerbo sam se ja biserka odlučila prijaviti i za doktorat, a rok za stipendije je 1. ožujka – zemljo, otvori se!
A ništa. Imam deset dana, jel. Ajmo po redu:
1. Sklepala research proposal od sedamsto riječi, posjetila petoro profesora koji su mi svi sugerirali radikalan zaokret u pristupu, gle čuda, baš u smjeru vlastitih interesa! Nakon totalne zbunjole sam odlučila da ću ipak po svome, i baš sam se nekako vezala za taj projektić 
A stvarno zahtijevaju da napišete projekt, struktura je skroz stroga: naslov, ciljevi, podciljevi, istraživačke metode i kontekst, bibliografija. Ako ste ikad pisali projekt, pa makar i za 500 kuna za tulum svoje studentske organizacije, ta vještina uvelike pomaže.
2. Izgnjavila ekipu u administraciji koledža (***hijerarhija ide: sveučilište/koledž/fakultet/odsjek/ program) za stipendije i aplikacijsku proceduru: a jel možete vi izvuć moje dokumente iz prošlogodišnje prijave, da ne moram zvat svoje da šalju od doma? Trept-trept, to košta, znate. Ne, ne morate ponovno slati, imamo sve što nam treba. A jel aplikacija za doktorat i dvije stipendije znači da moram priložiti duple preporuke, ukupno šest? Trept-trept. Ne, možemo ih mi fotokopirati ovdje ako vam je problem. Preporuča se mjesec dana razmaka između prijave za doktorat i stipendije, je li to nužno? Trept-trept. Ne, možete se prijaviti istovremeno, svi to uvijek rade. Sjaaajno.
3. Našla se s jednom doktorandicom koja mi je pregledala proposal i dala još neke savjete. Također se našla sa šeficom postgraduate research. Vrlo korisno.
4. Preradila proposal valjda deset puta. Hvala Bogu na brutalnim komentarima moje mentorice i strpljenju Research-Dive aka Pogorelića. Da njih nije bilo, moja prijava definitivno ne bi ličila na zametak poštenog znanstvenog rada. A ovako je i više od toga, ili barem ja volim tako misliti Molim lijepo, kad ste doživjeli da vam profesor doslovno sugerira pojedine rečenice i naslov, umjesto ovlaš-i-usput površnih komentara? I da vam u deset navečer šalje još tri dodatna maila sa prijedlozima i rečenicom "If you want me to look at it again before you submit it, just let me know". Sjaaajno.
5. Prijavila doktorat i dvije stipendije 1. ožujka u 11 ujutro, i produžila na aerodrom i let za Frankfurt 
I razboljela se i odlično provela u Frankfurtu, ali to već znate. Rekla sam da ću obrnuto kronološki, jel.
I što je bilo u međuvremenu?
Primilo me na doktorat!!! Što ću sad??!!
Stvarno je smiješno ispalo: u četvrtak sam predala prijavu, a u utorak ujutro mi je stigao mail od tajnice koledža: "I just wanted to let you know that you have been accepted. Your letter of admission is in the mail..." That has got to be the fastest acceptance letter I have ever received! 
No, nećemo se zavaravati: nije to stoga što bih ja bila neznamkako briljantna, nego jer su morali ubrzati proceduru zbog natječaja za stipendije. A i mentorica mi je bila rekla da mi je mjesto u programu sigurno, da nek se potrudim oko pronalaženja love.
E, sad. Koliko god dobro mjesto na doktoratu djelovalo na samopouzdanje, to nije kraj priče. Ne znači da automatski ostajem. Faktor prvi i najvažniji: Ben i obitelj. Ovih šest mjeseci daljine i izbivanja iz Hrvatske je bilo teško za poludjeti, unatoč svim mail-servisima, skypeovima, web-camovima i back-and-forth putovanjima Frankfurt-Edinburgh i Edinburgh-Zagreb. Želim li se obvezati na još tri godine u Škotskoj? Odnosno, mogu li ja to? Prokleto je teško, kmeeee... 
Faktor drugi: akademski. Velika je razlika između doktorata ovdje i na FFZG. Jedna od njih je u trajanju, tri godine u Edinburghu naspram još dvije koje bih najvjerojatnije trebala odraditi u Zagrebu. Međutim, najveća razlika je u načinu studiranja: takozvani research naspram taught. Znači, u Edinburghu bih sljedeće tri godine radila isključivo sa mentoricom, isključivo na projektu koji sam sklepala i prijavila. Fantastična mogućnost specijalizacije, samostalnog rada i resursa koje nudi sveučilište i škotska Nacionalna. U Zagrebu je tek zadnja godina posvećena radu na dizertaciji i individualnoj suradnji sa mentorom. I nije da imam nešto strašno protiv toga, ali nakon što su nas ovdje poprilično osamostalili, mislim da mi se i ne da više pisati neke nasumične eseje za nasumične profesore, kako bih skupila dovoljan broj kredita i pristupila izradi dizertacije. Razmazili su me ovdje, što da kažem...
Faktor treći: financijski. Tu je barem situacija jasna i jednostavna. Naime, ja novaca više nemam. Ovaj magisterij financiramo ja i moji roditelji, i djelomično MZOŠ (oh joy oh happiness, jeste li ikad vidjeli njihove krajnje šlampave i neobvezujuće ugovore?). Tako smo se dogovorili od samog početka, ali smo i u dugovima. Znači nema više kasice-prasice. Ako ne dobijem punu stipendiju (ili više stipendija koje pokrivaju cjelokupne troškove), it's not happening. Što je OK, barem ne moram kalkulirati.
Faktor četvrti, koji je zapravo dio faktora prvog. Sad ćete se smijati, ali stvarno je istina i stvarno je važno! Naime, moja crna ljubimica u Zg će ovog ljeta napuniti laganih deset godina... Još tri godine u Edinburghu znači tri godine manje sa tom malom, slatkom, debelom puficom... da ne spominjem, perish-the-thought, da je možda neće biti kad se vratim... kmeeeeee! A vi koji ste se smijali, ajde vi ostavite ovo:
Post je objavljen 11.03.2007. u 02:52 sati.