Na pučini plavog mora s
gitarom čovijek sjedi...
Dok mu zvuci dušu pale
on proklinje hitre vale...
"vratite mi dragu moju
srce moje ze njom vene"
Slušali ga hitri vali
tužni jecaj tog čovijeka
gde je draga nisu znali otišla
je bez povratka...
I još jeca slomljen tugom gitara
mu svira tiše...
I dok gleda na pucinu
njemu vjetar suze briše...
Post je objavljen 10.03.2007. u 20:59 sati.