Marketing
*Bird crap
*Možda sam si previše podredila?
Nije moguće...
Spisateljska kriza?!
Ne, nije moguće!
Al me svejedno puca. Neki višak ideja koji rezultira nezapisivanjem niti jedne.
*I'm almost there, why should I care?
Anglofob u posjetu Ugrofinskih nam susjeda. Dva palca gore.
Otprilike se osječam ko neka roda koja nije uspjela odletjeti zimi na jug, pa sad stoji nasred svoje bare, do koljena u mrzloj vodi, dosađuje se izvan svake svoje, rodine, mogućnosti, i onda joj se neki gradski golub koji je samo u prolazu posere na glavu, i nema joj druge nego zagnjuriti svoju minijaturnu glavu u tu istu mrzlu ustajalu vodu. Jeste sad zamislili tu rodu, kako stoji s jednom nogom i glavom u vodi na kojoj pluta promrzla žabokrečina?
E, drago mi je, to sam ja.
Seru li ptice uopće jedne na druge? Valjda da, u onim velikim jatima, donji sloj ptica kao takav predstavlja samo jedan veliki pobirač ptičjih govana. Na kraju su donje ptice toliko pomirene sa sudbinom da se natječu, koja će pokupiti više govana, a ona koja pobjedi (ako preživi) ide jedan sloj gore, i više nije posrana nego posranka, ona koja sere.
*Koje gluposti ja meljem, to nije normalno.
*Savjet više – ako na vrećici bombona piše „Ne upotrebljavati poslije naznačenog roka“, poslušajte savjet! Bomboni nisu žuta štampa da ne vjerujete!
Sluša se: wet sand – RhCp
Želi se: zabava, i da nađem pare za otić na koncert u ponedjeljak. Romi u Akvarijusu, lako ćete me prepoznati, ja ću biti ona mala u suknji koja je izgubila glavu na ulazu i pleše ko da joj je zadnji put.
Osjeća se: strašna dosada
Post je objavljen 10.03.2007. u 19:33 sati.