Postoje li u onome što govorimo tajne poruke i značenja koje bismo mogli čuti jedino kada bismo slušali u obratnom smjeru ili je taj fenomen tek zanimljiva iluzija, još jedna stranputica na koju nas je zavela mašta istraživača? Odgovora još nema jer je obrnuti govor samo jedno od područja čudnih fenomena koje čak i mnogi znanstvenici liberalnijih nazora teško mogu prihvatiti. Ukratko, ideja obrnutog govora je slijedeća: u onome što svakodnevno govorimo skriveno je dublje značenje. Riječi i fraze koje nesvjesno izgovaramo otkrivaju se jedino kada svoj snimljeni govor slušamo unatrag. Pitanje jest: čuju li pristaše obrnutog govora samo ono što bi željeli čuti ili tu zaista ima nečeg?
David John Oates, australski je istraživač kojem se najčešće pripisuju zasluge za otkrivanje ovog fenomena, a zaslužan je i što je skovao frazu «obrnuti govor» i promovirao je u svojim knjigama te na brojnim predavanjima. Oates ne tvrdi da je obrnuti govor paranormalna pojava, već više smatra kako je to prirodna funkcija ljudske komunikacije koja je prisutna uz nas od samog rođenja. Zapravo, on smatra kako djeca prije nego što nauče «ispravno» govoriti, govore unatrag, samo što mi to čujemo kao dječje gugutanje. Prema Oatesu, ljudski govor ima dvije različite, a opet kompatibilne funkcije. «Javni» govor izgovaramo unaprijed i primarno je pod svjesnom kontrolom, dok «skriveni» govor ide unatrag i nije svjestan. U dinamici interpersonalne komunikacije, tek oba načina govorenja iskazuju potpunu dinamiku psihe osobe, kako svjesnu, tako i nesvjesnu.
Obrnuti govor očito ne teče poput normalnog. Kad uobičajeni govor slušamo unatrag, kaže Oates, tek svakih 10 do 15 sekundi možemo prepoznati djeliće obrnutog govora, i to u obliku nekoliko riječi ili kratkih fraza. Možda najkontroverzniji aspekt obrnutog govora nije taj što osoba može u obrnutom govoru naći riječi, već tvrdnja kako govor unatrag nesvjesno otkriva prave osjećaje i namjere govornika. Po Oatesu, obrnuti govor je «glas istine». U jednom članku pod naslovom «Analiza obrnutog govora», autorica Eve Frances Lorgen naziva ovaj fenomen «istinskim detektorom laži» i kaže kako bi to bila dobra zamjena za poligraf. Eve Lorgen koristi govor unatrag kao pomoć za ispitivanje i terapiju kod osoba koje tvrde da su otete od strane NLO-a.
Post je objavljen 10.03.2007. u 18:20 sati.