Hvala na pitanju, još uvijek sam prijavljeni radnik na čak potpun iznos plaće. U četvrtak sam napokon počeo raditi posao s kojim ću se boriti slijedećih valjda nekoliko godina sve dok me ne prozovu carem od uvrnutog pisanja i sranja, i nagrade nekom svotom da se mogu posvetiti duhovnom razvoju.
Žao mi je što jučer nisam bio na koncertu Majki, koliko sam shvatio bilo je neponovljivo.
Kolege i kolegice na poslu većinom su mladi ljudi, netom akademski građani, dobar tim, puno zajebancije, ali kad se radi onda nema navlačenja kožice i glađenja stidnice.
Iako sam skoro najstariji, osjećam se kao da sam još jučer kopao nos i sjedio u zadnjoj srednjoškolskoj klupi.
Ja često kopam nos. A znate zašto? Zato jer gotovo nikad ne dišem na usta, a u nosu imam guste dlake koje uhvate i najmanji trun prašine i zato su mi nosnice gotovo uvijek zaštopane smolom. Molim da se to uvaži.
Osjećam se kao šegrt. Evo danas sam kao svaki ozbiljan čovjek od 33 godine, pun iskustva i para, pospremao majice u ormar, sklapao kutijice za šalice i trudio se da se na meni ne vidi da sam muško jer sam radio s dvije simpatične djevojke i nisam im htio narušiti njihov ženski mir.
Znate li da će vam neke nadređene žene kad-tad, kad se za to ukaže prilika, uvaliti ženski posao samo da ukažu na neke probleme u društvu?
No kad dođe šleper cementa, evo muškarca, snažnog mužjaka, Hulka, koji će ga malim prstom istovariti. Ma može on to, on je muškarac.
Je li vam ide na kurac kad netko zabušava na poslu? Meni da. Idu mi na kurac ljudi koji neprestano love krivine. Da sam radio za vrijeme socijalizma na penisu bih imao kojih desetak milijuna Jugoslavena.
Srećom, ovdje svi neprestano rade uz visoku razinu duhovitosti koja vam olakšava stres zbog stranaka kojih ima ko prišteva na Kate Moss.
Dragi dnevniče, danas sam kupio pola kilograma lokarde koja baš i nije neka kvalitetna riba, ali, bože moj, riba je riba pa makar bila gorka i kisela.
Post je objavljen 10.03.2007. u 18:13 sati.