Uzvišena gospodo, ja apeliram i urgiram na krucijalnost momentalnosti u kojoj jesmo. Anksiozna situacija upućuje na promptno detektiranje nastale dubioze u apriornim istinama unutar naše esencije. Doskora ćemo anulirati mobilnost varijabilnosti koja sažimlje našu zbilju. Prestanimo s nebuloziranjem i skepsom, i počnimo tražiti istinu koja transcendira svijet pojava u ulazi u svijet ideja. Jer humanost je: obzirnost, osviještenost i nadasve obligatnost širenja pozitivnosti. Moramo stati na kraj beskrupuloznosti i oportunizmu te našoj inferiornosti u poimanju apsolutnih istina. Došli smo do toga da indiferentnost i sveopća apatija reguliraju konstantnu koncepciju društvenog univerzuma. Gigantan je kuriozitet taj, da čak štoviše, i ordinarna kurtoazija ljudskog biheviorizma je disperzirala poput duginog kolariteta na nebeskom svodu. A pretenciozna invazivnost ljudske intime prikovala je našu samosvijest za dno kognitivne percepcije te čak anticipiramo blisku aproksimativnost prometejevskom usudu. A maksima čovječje tendencioznosti ka komercijalizmu i kapitalističkom ustroju naše egzistencije može dovesti do malverzacija ljudskih ideala. I zato. Samo kolektivnom konzultacijom i pronalaskom zajedničke misli vodilje možemo spasiti čovječanstvo i ponovno restaurirati bratstvo, prijateljstvo te nadasve koherentnost i homogenost naroda. Ali, pritom ne smijemo eskivirati gradualnost, tj. postepenoj konstrukciji onog što nas čini LJUDIMA.
Alen Mrvac
Marin Muškardin
Dominik Peša
Post je objavljen 10.03.2007. u 17:20 sati.