Isus je sam u Vrtu Getsemanskom, iako se čini da je okružen svojim učenicima, koje je molio: «Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!» (Mt 26,38).
Možda je kao čovjek do zadnjeg trenutka gojio nadu da će naći utjehu kod učenika, barem u one trojice koje je poveo sa sobom. Kao Bog je znao da ga ti ljudi neće moći tješiti niti mu blažiti muke. U takvom okrutnom trenutku njegovu bol je mogla razumjeti samo njegova Majka.
Samo Marija, koja je u svome vjernom srcu čuvala riječi pouke svoga Sina rasvijetljena Duhom Svetim, mogla ga je tješiti.
Samo njegova sveta Majka, svojom prisutnošću i svojom poklonstvenom šutnjom kojom ga je ljubila, svojom osjetljivom i neizmjernom dobrotom, mogla je ublažiti gorčinu tolike beznadne tjeskobe.
Isus nije htio da s njim bude njegova Majka, jer u prisutnosti Majke Getsemani ne bi bio mjesto potpune osamljenosti, vrhunac otkupiteljske žrtve i suotkupiteljske boli.
Isus je bez ikakve utjehe uništen bolju i samoćom. On se u molitvi prepušta volji Očevoj: «Oče, neka bude volja Tvoja.» Otac je primio Isusov «Neka mi bude.» Vidljivi znak pomoći, simbol i oruđe ljubavi očeve je anđeo koji dolazi s neba: «Ukaza mu se anđeo s neba i tješio ga je» (Lk 22,43)
Poslije pjevanja psalama iziđoše na Maslinsku goru. Tada im reče Isus: «Svi ćete se vi još noćas zbog mene pokolebati, jer je pisano: 'Udarit ću pastira, i stado će se razbjeći'.»
Tada Isus dođe s njima u zaselak koji se zove Getsemani, te im reče: «Sjednite tu dok ja odem onamo i pomolim se.» Povede sa sobom Petra i obojicu Zebedejevih sinova. Međutim ga spopade žalost i tjeskoba. Tada im reče: «Žalosna je duša moja do smrti. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!»
Zatim ode malo dalje, pade ničice te se pomoli: «Oče moj, ako je ikako moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež! Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!» Tada se vrati k učenicima, nađe ih gdje spavaju te reče Petru: «Tako, ne mogoste sa mnom probdjeti ni jednog sata? Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je spreman, ali je tijelo slabo.»
Ponovno se udalji te nastavi moliti: «Oče moj! Ako nije moguće da me mine ovaj kalež, a da ga ne pijem, neka mi bude volja Tvoja!» Kad se opet vrati, nađe ih gdje spavaju, jer im bijahu otežale oči. Ostavi ih udalji se opet te je i treći put molio onim istim riječima.
Klanjamo ti se, Isuse, i blagoslivljamo Tebe!
Jer si po svom svetom križu svijet otkupio!
Isuse moj, sada ostajem u šutnji i u svome srcu ponavljam riječi Tvoje: OČE NEKA BUDE TVOJA VOLJA!
Nakon nekoliko minuta šutnje nastaviti. (Dobro je ostati u šutnji koliko se dulje može ponavljajući iste riječi za samoga sebe, za druge, posebno za bolesnike i patnike koji ne prihvaćaju volju Božju!)
Isuse, ne želim više spavati. Evo me. Dolazim k Tebi i idem s Tobom.
Marijo, Ti nisi bila u Getsemanskom vrtu, ali nisi ni spavala u onaj čas. Unatoč odsutnosti, Ti si bila prisutna svojom majčinskom ljubavlju. Pomozi mi sada da idem s Tobom i Tvojim Sinom. Ja želim biti s vama!
Post je objavljen 23.03.2007. u 07:59 sati.