Marketing
Bogataši?
Znate one priče o običnim ljudima koji se nisu usrećili milijunskim zgoditkom na lutriji. Rekli su šefu što ga ide, dali otkaz, kupili auto i kuću i počeli živjeti životom kakav su zaključili da im pripada - životom milijunaša. Zaboravili su svega na nekoliko detalja. Prvo, milijun i nije neka lova ako njime moraš osigurati čitavu egzistenciju. Drugo, treba se razumno držati vlastitog iskustva, a ne srljati slijepo u bajke s TV ekrana i iz tračerskih časopisa. Inače je put u propast zagarantiran. Treće, kad si imućan, postaješ meta raznih hohštaplera, koje običnom čovjeku nije lako prepoznati.
Zemlje tranzicije iz socijalizma u kapitalizam i njihovi narodi idealan su primjer malog čovjeka s velikim lutrijskim zgoditkom. Navikle na jednostavan život, s puno poštenog rada, niska ali sigurna i zaslužena primanja, uz socijalnu i mirovinsku sigurnost, najednom su uzletjele u svijet slobodnog poduzetništva, obećanu zemlju potrošnje i reklamiranog blagostanja. Zgoditak kojim raspolažu imovina je koju su stekli, izgradili ili naslijedili, počevši od poduzeća i banaka, pa sve do rudnih i vodnih bogatstava, kao i nekretnina. Na proširenom tržištu ova imovina vrtoglavo dobiva na cijeni i svakog posjednika građevinskog ili velikog poljoprivrednog zemljišta prevodi u virtualnog milijunaša. Ovo se lijepo vidi u malim dalmatinskim mjestima u kojima su se neke porodice naglo obogatile prodajom porodične starine, kuća i zemljišta.
U trenutku prodaje, šteta je još ograničenog intenziteta. Važno je što će novopečeni bogataši učiniti sa novostečenim imetkom. Loše je ukoliko ulože u jednostavno poboljšanje kvalitete života, kupe skupa vozila i bunde, tj. spiskaju djedovinu na luksuz. Međutim, ima i gorih varijanti. Jedna je da u sebi otkriju poduzetnički duh i krenu širiti imperij. Gradonačelnici malih dalmatinskih mjesta žale se na pritisak novoobogaćenih obitelji koje traže promjene urbanističkih planova u cilju "razvoja" koji ne stvara nove kvalitetne vrijednosti, nego je ustvari devastacija resursa: betonizacija, ili rasprodaja. Više je doduše onih koji se ne žale, nego unosno surađuju.
U društvu kojeg s jedne strane nagrizaju otimačina i nemoral vladajućih, a s druge bijeda trećine stanovnika, društvu opterećenom naopako postavljenim vrijednostima i promašenim očekivanjima, vlada ono što popularno nazivam atmosferom kraja povijesti. Sad je trenutak, sad treba prodati, uložiti, sagraditi, uništiti, jer će inače netko drugi iskoristiti priliku. U pozadini svega kao da je opće mutno iščekivanje nekakve kataklizme: rata, nevolje, propasti. Možda suočavanja s istinom.
Evo milijunskog pitanja za vas: što biste bili spremni učiniti za milijun kuna/eura/dolara? Još važnije, što biste učinili s tim milijunom? Financijski savjetnici kažu: ne ostavljajte posao, barem ne odmah. Isplanirajte pažljivo, procijenite što vam treba i što želite, ne žurite. Žurba je vaš glavni neprijatelj. Sjetite se da niste ni Gates, ni Getty, da se niste obogatili vlastitom zaslugom, nego vas je sreća milo pogledala. Razmišljajte kako raspolagati stečenom imovinom kako biste je predali potomcima. Nipošto se nemojte umisliti ni precijeniti! Nastavite raditi, zarađivati i štediti. Prati zube i mesti kuću jednako je važno kao i juče. Nipošto ne činite kao Goran Ivanišević, koji teško zarađenu lovu povjerava sumnjivcima. Ako investirate, potražite stručnu pomoć.
A sada ovaj odgovor primijenite na Hrvate, Srbe, Bosance i druge narode zemalja tranzicije. Je, Hrvati, vi ste face. Izišli ste iz socijalizma na tržište. Svi se otimaju za vas. Kurac! Otimaju se za ono što ste desetljećima stvarali i čuvali, a sada je postalo dostupno, a vi ste mali kakvi ste bili i juče - pazite da ne postanete još i manji. Bit ćete interesantni samo dok se to isplati, razmišljajte dugoročno. Norveška je otkrila zalihe nafte u Sjevernom moru, pa dio dobiti investirala u druge industrije, npr. uzgoj lososa - da se osigura kad nafta i plin presahnu. A vi? Pridavili ste proizvodnju za račun jeftinog uvoza, nadate se čudima od turizma, a u isto vrijeme sve ste arogantniji domaćini, a okoliš vam je sve prljaviji. Slijepo se sramite onoga što ste bili, ali ne pokušavate postati bolji, jer i nemate izgrađenih stavova o sebi, već oscilirate između euforije i depresije.
Ali sve to ne bi bilo tako porazno, da niste poput Gorana lovu prepustili na upravljanje žmuklerima, ovoj smutljivoj i slatkorječivoj kasti koju birate iz izbora u izbore.
Post je objavljen 14.03.2007. u 08:58 sati.