Marketing
Ranojutarnja razmišljanja o monopolu u Hrvatskoj
Da, da... Prvo da vam ispričam što mi se neki dan desilo:
šećem ja ulicom, ružan je dan. Kupim bon od 100 kuna, Simpa bon jel. I dođem doma. Ukucam ja taj bon, i kaže meni bon se ne može upotrijebiti. Dobro... Probam opet. I opet. I ništa. Zovem ja onu mutavu službu za korisnike što te prvo izmasakriraju sa onim đinglom dok čekaš operatera, i onda kad ti se napokon netko javi... ovako to ide...
- Dobar dan, služba za korisnike. Ovdje Gaj, kako vam mogu pomoći?
- Dobar dan. Meni se dogodilo to, to i to... Zašto?
- Ja nisam siguran, preusmjerit ću vas kolegi.
Opet ĐINGL.
- Dobar dan, služba za PRETPLATNIKE. Ovdje Bibo, izvolite?
- Dobar dan, ovdje su me preusmjerili sa službe za korisnike s tim, tim i tim problemom. Ali ja nisam pretplatnik pa ne znam zašto.
- To nije naše područje, preusmjerit ću vas nazad.
ĐINGL
- Dobar dan, služba za korisnike. Ovdje Ljubo, kako vam mogu pomoći?
- Dobar dan ja sam već razgovarala sa vašim kolegama u sužbi za korisnike i SLUŽBI ZA PRETPLANIKE iako je nisam pretplatnik. Moj problem je to, to i to.
- Preusmjerit ću vas kolegi u službi koji ima iskustva s tim.
ĐINGL
- Dobar dan, služba za korisnike. Ovdje Gaj, kako vam mogu pomoći?
- DOBAR DAN. I ispričam mu opet sve. Čekajte preusmjerit ću vas šefu smjene.
ĐINGL
- Dobar dan, služba za korisnike. Ovdje šef smjene Niko, kako vam mogu pomoći?
(Ispričam mu cijeli problem i di su me sve preusmeravali...)
- Mislim da vam mi tu ne možemo pomoći. Bon je već iskorišten.
- Kada je iskorišten?
- 17.2.2007.
- Kada je pušten u prodaju?
- 16.2.2007.
- Kolika je vjerojatost za to?
- Vrlo mala.
- Dakle vi meni ne možete pomoći, a problem je u VAMA i VAŠEM lošem sustavu osiguranja nadoplate i brojeva bonova... To je ono što mi pokušavate reči?
- Pa problem nije naš, nemoguće je toliku količinu podataka osigurati.
- Ali to znači da trebate podatke držati na različitim mjestima i smanjiti količinu. Vi ne smijete uopće nuditi uslugu koju ne možete provesti. Smanjite broj korisnika u krajnjem slučaju.
- Ne možemo to učiniti.
- Ali možete ljudima krasti novce?
- Pa mi nismo ukrali, ukrao je netko drugi.
- Ali ukrao je od vas, a vi ne nadoknađujete štetu. Dakle sudionik ste u krađi niste li? Onaj tko drži ljestve jednako je kriv kaoi onaj na njima.
- Ne, to nije tako.
- Pa, ako to nije tako, očekujte tužbu na stolu u ponedjeljak ujutro u kojoj će se tražiti provjera svih serijskih brojeva bonova sada u prodaji i onih koji su već iskorišteni.
- Ja ću napisati žalbu za bon u vaše ime, možda se može nešto riješiti.
- A kada bi se to moglo riješiti?
- U slijedećih tjedan dana.
- A tako, znači vi VAŠ problem možete riješiti u roku od tjedan dana?
- Ali znate, mi imamo puno posla.
- Imam i ja pa mi to nitko ne opravdava.
- Pa... Pokušat ćemo nešto riješiti.
- I nadam se da ćete i ostalima s mojim problemom POKUŠATI nešto riješiti.
- Mi činimo koliko možemo.
- Pa ja sam uvjerena u to (ironično).
- Ovo je sve što trenutno mogu učiniti.
- U redu, hvala Vam i doviđenja.
Za 20 minuta dolazi poruka... Na vaš račun nadoplaćeno je 100 kuna.
Jadan čovjek valjda je umro od straha.
I onda vi meni recite... svi oni dialeri, pa bonovi koji se kradu, pa sve i svašta....
T-com zaradi triput više no što je cijena njegovih usluga, a i ta cijena je previsoka. To je za poludit. I onda ljudi odustanu. Mislim kad pogledaš ja sam se dva-tri sata navlačila s njima, da bi oni meni govorili da to nije njihov problem. Ali da im netko ovakvu tužbu pošalje oni bi izgubili hrpu love od same cijene usporedbe svih bonova i toga kaj par dana ljudi nebi mogli kupovat bonove, a zbog toga bi ljudi promijenili mrežu. Fakat su ti ljudi idioti. I svi imaju mutava imena, kaj to ono dođu ljudi na razgovor pa ih ima previše... Niš uzet ćemo jednog Gaja, Bibu i Ljubu... Ostali probajte u nekom normalnom centru? Nisu u redu... Stvarno nisu. Ja mislim da oni te ljude drže u podrumu... Jer da netko sazna di su ti šta te samo preusmjeravaju došo bi i postreljo ih.
Toliko o tome...
Post je objavljen 10.03.2007. u 10:58 sati.