Marketing
Tupilo od nekuženja
Hrvatsku javnost ovih dana potresaju sve neka neugodna otkrića. Poštovani i zaslužni general Zagorec ustvari je švercer i lupež, a usto i u sasvim nemuževnom bijegu, nedostojnom hrvatskog vojnika i časnika. Jelena Brajša je krajnje nemoralna utajivačica poreza. Stanoviti ministri ili su nesposobni, ili su do lakata prljavih šapa. Hrvatska javnost je zbunjena. Kako je moguće da su laži Sorosevih plaćenika, od kojih je godinama patriotski i s gađenjem okretala glavu, najednom potvrđene u centralnim emisijama provjereno pravovjernih medija i priopćenjima državnih hadezeovskih veličina?
Kad bi hrvatska javnost imala sposobnost logičkog povezivanja, mogla bi se uznemireno zapitati može li to značiti da će se koliko sutra - prekosutra potvrditi kako je na primjer Ivo Sanader nepošteni karijerist, Andrija Hebrang korumpirani lažov, a najdraži pacijent Branimir Glavaš zločinac i naručitelj ubojstava. Srećom, hrvatska javnost je domoljubno operirana od logike, pa je takva opasnost zanemariva.
Evo anegdote (dakle kratke i istinite crtice iz života) o mom prijatelju koji je prisustvovao sastanku s bivšim ministrom Andrijom Hebrangom. Cilj sastanka je bio ishoditi njegovu podršku u kreiranju zakonskih akata koji su trebali regulirati suradnju medicinskih i nekih drugih službi, a koja je uključivala i raspodjelu namjenskih sredstava (znam o čemu je riječ, ali neću iznositi pojedinosti, kako prijatelja ne bih doveo u neugodan položaj). Ministar je sastanak započeo zahtjevom da svi prisutni isključe mobilne telefonske uređaje i odlože ih na stol. Nakon toga je rekao: "Ukoliko postignemo dogovor, mojih je 15%." Na žalost, količina sredstava o kojoj se govorilo bila je premalena za ministrov ukus, pa do dogovora nikad nije došlo.
Zašto vam ovo pričam? Iz sasvim sebičnog i niskog poriva, samo zato da bih vam sutra - prekosutra, kad se hrvatska javnost opet čudom začudi mogao reći: "Pa jesam li vam lijepo govorio?"
Post je objavljen 12.03.2007. u 10:10 sati.