Marketing
Info* Valentinovo
Bliži se Valentinovo, romantični blagdan koji je ne tako davno stigao u naše krajeve. Zaljubljeni cijelog svijeta međusobno se darivaju 'slaveći' tako svoju ljubav, trgovci zadovoljno trljaju ruke, a proizvođači slatkiša obaraju rekorde prodaje čokolade.
No, mislite li da je Valentinovo 'produkt' modernog potrošačkog društva, grdno se varate. Znate li uopće kada, kako je nastao i otkud potječe? Zavirimo malo u povijest...
Vjerojatno se nećete pretjerano šokirati kad vam kažem da su 'tvorci' Valentinova nepopravljivo romantični Talijani. Istina, postoji nekoliko tumačenja otkud potječe blagdan no potpuno je sigurno kako je samo ime dobio po rimskom svećeniku Valentinu. Naime, prema jednom tumačenju, blagdan vuče svoje korijene iz svečanosti pastira imena Luperkalije, a koja se održavala u starom Rimu. U ranim danima Rimskog Carstva, divlji vukovi lutali su po obližnjim šumama i narod je pozvao jednoga od svojih bogova, Lupercusa, da vukove drži što dalje od ljudi i da štiti njihova stada. Zahvaljujući tom događaju, narod je 15. veljače počeo održavati festival u čast ovog zaštitnika stada od vukova, a istovremeno je taj blagdan postao i slavljenje dolaska proljeća (naime, po tadašnjem kalendaru s početkom veljače zaista je i započinjalo proljeće). Tijekom tog blagdana odvijala se jedna simpatična ceremonija. Ispisivala su se imena djevojaka na komadiće papira koji su presavijeni i stavljeni u duboki vrč, nakon čega su ih mladi momci izvlačili. Ona djevojka čije je ime neki mladić izvukao, trebala je postati njegova "draga", a ovaj običaj, za koji se pretpostavlja da je originalni izvor Valentinova, kasnije je dobio ime po jednom potpuno drugom događaju. Evo jedne prekrasne priče...
U Rimu, još dok je kršćanstvo bilo potpuno nova i mlada religija, živio je svećenik Valentin. Tadašnji car, Klaudije I, naredio je svim vojnicima da se niti slučajno smiju ženiti ili zaručivati, jer je držao da se vojnici (kao oženjeni ili zaručeni muškarci) neće htjeti boriti u njegovim ratovima, već će radije ostajati kod kuće sa svojim obiteljima. Svi svećenici odlučili su poštovati ovu carevu odluku pa nisu više htjeli vršiti sam obred vjenčanja. Svi, osim jednoga... Svećenik Valentin oglušio se na carevu odluku i počeo je potajno održavati ceremonije vjenčanja svih mladih parova koji su to željeli, sve dok ga nisu ulovili i bacili u tamnicu. 14. veljače (večer uoči rimskog proljetnog blagdana Luperkalije) svećeniku Valentinu odrubili su glavu. Nedugo nakon smrti narod ga je proglasio svecem pa kada se u Rimu učvrstilo kršćanstvo, svećenstvo je odlučilo spojiti blagdan Luperkalije i smrt Svetog Valentina u jedan. Odredili su da će se novi praznik slaviti 14.,a ime su mu dali u spomen na ovog sveca. Naravno da postoje i druge teorije o porijeklu ovog praznika, pa se mogu recimo pronaći teze da potječe od nekih poganskih obreda, dok druge pak govore kako se u srednjovijekovnim vremenima vjerovalo da se ptice počinju pariti 14. veljače, pa otuda običaj slanja " Valentinovskih" čestitki.
No, bez obzira koje je tumačenje točno, ne zaboravite da je 14. veljače Dan zaljubljenih pa ga tako i proslavite. Nemojte me sada samo tražiti savjete kako, kada, gdje ili još bolje, s kim...
Izvor: Web Corner
Post je objavljen 14.02.2007. u 00:32 sati.