Muškarci su iz birtije, žene s placa, tvrdi naš najpoznatiji (tako kažu) bloger, dr. Lebowski. Ja bih se nadovezao i rekao da su Hrvati s Jupitera. Iako se ponašamo kao da smo pali s Marsa.
Jutros u Zagrebu, u Upravi za javne poslove MUP-a u Petrinjskoj 30, policajac koji je osiguravao ulaz ranio je građanku, koja je došla po neke osobne dokumente. Nije namjerno, Bože sačuvaj. Slučajno se dogodilo. Nestručno je rukovao novozaduženim poštoljom. Drugim riječima, nije bio osposobljen za rukovanje oružjem. Policajac. Na dužnosti. Nije bio osposobljen? Ja sam mislio da svaki policajac prolazi nekakve škole i obuke, prije nego ih se baci u vatru svakodnevnog obavljanja dužnosti zaštite hrvatskih građana. Vjerujem da se ranjena gospođa osjeća vrlo zaštićenom i sigurnom. Nakon što je prošla jutarnju demonstraciju osposobljenosti hrvatskog policajca.
Miroslav Maškarin, dvadeset godišnji dečko s Raba, ostao je trajni invalid nakon rutinske operacije slijepog crijeva. Kirurg koji je izvodio operaciju slučajno je Miroslavu presjekao abdominalnu aortu. Opet nestručno rukovanje. Ovaj put medicinskom opremom.
Inače, u hrvatskim bolnicama redovito umiru trudnice i novorođenčad. Ponovno stručnost na djelu. Valjda bolnice nabavljaju osoblje na Jakuševac-buvljak d.o.o. Ajmo ljudi, žurba je. Kakvo osposobljavanje, učit ćete u hodu, na pacijentima. Jer pacijenata barem, fala Bogu, imamo na pretek. Dovoljno je pogledati statistike bolovanja. Hrvati se rode bolesni. Čim se rodiš, odmah otvoriš bolovanje. Nek se nađe, trebat' će.
U Ministarstvu prosvjete i športa barem su svjesni vlastite nestručnosti. Pa izdaju po nekoliko udžbenika za svaki predmet i za svaki razred. Za svaki slučaj. Matematika, recimo. Još nije odlučeno na sjednici Vlade je li dva plus dva četiri ili pet. Da li o stranicama trokuta i kvadratima nad hipotenuzom i katetama govori Pitagorin poučak ili Ohmov zakon.
Lektirom smo u trendu. Čitaju se popularne stvari poput malog Harry Pottera. Jer domaći pisci nisu baš pogodni. Sunčana Škrinjarić, na primjer. Kako da djeca čitaju Ulicu predaka, kad nazive ulica mijenjamo ko čarape. To bi zbunilo i samu autoricu, gdje neće djecu. Zbunjuje i same stanare. Ujutro odu po kruh i mijeko, dok se vrate – nema im ulice. Odrasli se ljudi gube po vlastitim kvartovima. Gdje neće djeca. Cesarić je još gori. Gle malu voćku poslije kiše...svašta!!! Kakve voćke, kakvi bakarači. Pa kako će nastavnik djeci objasniti što je to voćka, a u Hrvatskoj voćki ni za lijek. Kod nas najbolje uspjevaju minska polja. Turistička su atrakcija. Pred koji dan je baš neki Talijan uživao u blagodatima hrvatskih minskih polja. Iskustvo mu je bilo doživotno. Stoga je bolje da djeca i dalje čitaju Harry Pottere, Dirty Harry-je i slično.
Spomenuh da mijenjamo nazive ulica ko čarape. To i nije posve točno, zapravo. Jer baš su čarape te koje i ne mijenjamo često. Crkla perilica, a pričuvne nema, valjda. To se najbolje "čuje" kad vam dođu gosti. Izuju se ljudi da vam ne unose blato u sobu, kulturni ljudi. A čarape im se "čuju" tri ulice dalje. Susjedi policiju zovu. U kuću vam ulijetaju pripadnici specijalne postrojbe za suzbijanje narkotika i plijene čarape kao dokazni materijal..
Inače, Hrvati su poznati po svojoj stručnosti. To se najbolje vidi po uspjesima u kvizu Milijunaš. Hrvatski stručnjaci, visoko obrazovane osobe, uspijevaju čak ispasti prije prvog praga. I tu Hrvati drže svjetski rekord. Osvojenih nula kuna. E moj Einsteine, Hrvatima nisi dotastao...
Post je objavljen 09.03.2007. u 22:48 sati.