Marketing
From the fallen heart...
Obavezno pustiti...
Neki mi je sjeban dan... Totalno.
Sa onim tipom sam se par puta pohvatala tek toliko da vidim kakav je... Kod mene ljubav ne postoji. Ja nemam ni tračak ljubavi u sebi.
A jedino što me brine ovih par dana su duhovi.
Roštala sam malo po internetu i čitala priče o njima.
Otvorila sam onu staru knjigu koja sam nasljedila od bake (knjiga je stara preko 100 godina)... Sjetila sam se bake (i to je jedino moje sjećanje uz koje osjetim toplinu oko srca)... Ne fali mi. Ali sam ja s njom u kontaktu, jako često. Ona nije više na ovome svijetu.
I jako mi je drago što mi je dala tu knjigu jer u njoj imam molitvu kojom ju mogu prizvati. A u toj knjizi ima svega, od sotonskih molitvi do Božijih. Ima i svakakvih priča o duhovima. I to je jedan jako znaimljiv pojam. Jer duhovi postoje! To je sto posto.
O tome bih mogla cijeli dan pisati...Ali neki drugi put jer sad nemam cajta već za 1 h idem do grada.
Samo bih htjela spomenuti reproduciranje smrti nespokojnih duhova.
Npr koji su poginuli u ratu.
Ima u Češkoj jedna gora Biden (ili tako nešto). Na njoj su u ratovima sa Turcima (u srednjem vijeku su kosili sve pred sobom) pobili sve Zdenekove vojnike koji su se borili do posljednjeg daha. Biden je ostao pust i sam, a ostali su samo ostaci tijela ratnika.
Nakon dosta godina su se Česi vratili i naselili ponvno Biden, i išli postažiti barem ostatke svojih bližnjih. Nisu našli ni konjeve kosti. Sve je bilo pusto.
No otkad su došli, znali su čut topot konja, uzvike ratnika... No nikad nikoga nije bilo. Tako je jednom prilikom jedan pastir paseči ovce navečer shvatio da nema jednog ovna... I otišao ga je potražiti. Naišao je na vojsku... Bili su kao ljudi, ali čudni. Ali mu je odmah bilo jasno da je to pokojna vojska Zdenečka Z.
Vojska se je pripremala za novu bitku. Te mu je u jednom trenutku jedan vojnik stavio ruku na rame i rekao "Reci svome narodu da se ne boji! Borite se za svoju domovinu do posljednjeg daha kao što smo se mi borili. Ali kada vam bude potrebno, znajte da čemo vam mi pomoći!"
...
I tako je sve prošlo. Pastir se vratio kući nakon godinu dana iako je mislio da je samo jedan dan bio...
To je ustvari legenda... Ali je po mome istina!
Kad stignem ću vam napisat još jednu sličnu pruću samo iz drugog svjetskog rata sa Japancima.
Pozz do onda!
Post je objavljen 09.03.2007. u 22:24 sati.