Konačno je došlo proljeće. Znam po tome što su ljudi počeli kupovati cvijeće(kao da im zimi ne treba).
Zaista volim svoj posao (ne i mjesto na kojem radim,plac) i uživam i ja u svemu šarenom i rascvjetanom i gušt mi je prodavati lijepo cvijeće.
Naravno, naslov nije bezveze. Moju ljubav prema cvijeću bitno oplemenjuju nofci. nofci....
E, a sa svakom novom sezonom dolaze i "biseri". Danas je već počelo, a to mi je i inače najdraži biser (između ostalog prodajem i sadnice ruža):
-Hoće se meni te ruže primiti?
-Hoće, gospođo, nisu suhe...itd ( ja strpljivo objašnjavam kako se sade i ostalo)
- Ja sam sadila, ali mi se nisu primile (žena je očajna i baš mi ne vjeruje sve što pričam!)
- Pa, ne znam...(ja već shvaćam da će ovo ići malo teže, ali...)
- A, možda...(ona dolazi na ideju, ali malo se boji reći)
-Da? (čekam, smješkam se u sebi jer znam da slijedi biser samo ne znam koji)
-Jesam li ja trebala skinuti ovaj najlon dolje sa korjena?(e,sad sam ja očajna!)
Kad moj Buntovnik bude kod kuće i kad bude imao vremena da me nauči stavljati slikice, razveselit ću vas sa ponekom. Za početak mi fali SUNCOKRETIĆ.
Post je objavljen 09.03.2007. u 21:32 sati.