Lijepo je bilo ovaj tjedan. Imao sam sreću nalijetati na ljude iz srednje koje nisam vidio skoro godinu dana. A najsmješnije je kad sjednete na kavu i shvatite da ne znate više o čemu pričati...
Međutim, večeras sam bio na kavi sa starim kolegom iz srednje škole koji mi je bio cimer na državnom iz kemije. Lik je zakon, jedan od onih koji može tmuran dan okrenuti u smijuriju. Uvijek vedar i nasmiješen, s pravom dozom humora kojom bi djelovao na vaše raspoloženje. Čovjek je mogao komotno upisati kemiju, ali prihvatio se prava pa mi je supatnik po debelim knjigama. Isprevrtali smo, kako to već biva u sličnim prigodama, prošlost, sadašnjost i razmišljanja o budućnosti, poput pravih nadobudnih studenata planirajući putovanja po Europi i šire, sad, dok još imamo vremena... Ispostavilo se ipak da vremena baš i nemamo i da bi trebali krenuti kući, naspavati se i sutra se primiti knjige.
Vraćamo se tako Tkalčom prema Trgu komentirajući lijepu večer i škicajući cure koje su taman kretale van, kadli nam u vidno polje uđoše dva skinsa... Frend je zašutio, a ovi su ga pogledali kako već to samo oni znaju i u prolazu dobacili: "Nigger!" Mamicu mu, kako ti dvojica budala mogu ubaciti dozu gorčine u dan onda kad si već mislio da si ga na najbolji mogući način priveo kraju. "E, znaš šta", rekao sam prijatelju, "bilo bi mi drago da se jedan od njih probudi jedno jutro kao crnac pa da se prošeta svojim kvartom..." "Ne, stari moj", odgovorio mi je, "svašta bih im mogao poželjeti, ali to da se probude kao crnci nisu zaslužili. To je rezervirano za one koje cijenim. Vidiš, tebi bih dao da se probudiš kao crnac."
Otišli smo tako šutke do sata i tamo se razišli... A mene je proganjalo pitanje koga mi to zavaravamo kada kažemo da smo spremni za Europu...
Post je objavljen 09.03.2007. u 20:23 sati.