….dok sam danas putovao vlakom,slušao sam svoj mp3 player,
sjedio sam u zadnjem vagonu… pogledao sam kroz prozor u
trenutku kada je počela svirat jedna prekrasna pjesma…počela je lagano
rominjati kiša….kad je pala prva kapljica na prozor pomislio sam:“opet ne plačem sam…“
na prvoj stanici ušao je jedan par…dečko i cura…na prvi pogled savršen par…
zajedno su sjedili nasuprot mene,približili se jedno drugome,potiho šaptali jedno drugome…u očima cure navirala je suza,suza radosnica jer je shvatila da je netko
voli i cijeni…uzvraća ljubav istom mjerom,ali kao što sam rekao oni su naizgled savršen par….
2 stanice kasnije u taj vagon gdje sam sjedio ušle su 3 zgodne cure…u tom trenutku kada
su cure prolazile kraj nas,taj isti dečko pogledao je za drugom…njih dvoje ozbiljno su pričali,a on je hladno pogledao drugu…
njegova cura to je primijetila…na tom istom oku,na tom oku koje je prije par minuta
puštalo suzu radosnicu,sada pušta suzu,suzu od koje mi se srce počelo lomit.
vidjelo se na njenom licu da plače, ali ona se pravila da se smije…
pomislio sam:“ koji gad…“ srce mu ja na dlanu dala,povjerila mu svoj život,vjerovala mu, odrekla se vjerojatno puno toga da bi s njime provela lijepe trenutke…
nemogu si zamislit kako se osjećala…Vjerojatno joj se srce lomilo…Osjećala se kao da mu ne pruža dovoljno,da nije dovoljno dobra za njega…
pogledao sam ponovo kroz prozor,uočio sam kapljicu kiše kako klizi kroz prozor…
Ako bolje pogledate tu kapljicu,možete se sjetit osobe koju ste nekada voljeli…
Ja sam se sjetio jedne djevojke…bilo je to davno,nije vrijedno sjećanja…
Bio sam zaljubljen do ušiju,ali ona na to nije obraćala pažnju…
Kad sam je gledao kako plače,želi sam biti jedna od njezinih suza…da joj potečem kroz to lijepo umiljato lice,nježno i osjećajno,da joj dodirnem usne,usne koje su medene i prekrasne…spustio bi se njezinim grudima i zastao na njeno srcu…uvukao bi joj se u kožu i prirastao njenom srcu…
To se nikada nije dogodilo…i zbog toga ne žalim…najviše žalim jer nikada u životu s njom nisam progovorio više od 2 riječi…
Istina je da se bojim približit curi…
Ponekad sanjam neku curu…Sanjam da ju volim svim srcem svojim,volim je onakvu kakva je…nebi promijeni ni jednu crtu tog prekrasnog lica….
Kada joj se približim toliko da mogu čuti njezino srčeko kako ludo kuca kada sam u njezinoj blizini…Volio bi da je mogu poljubit,ali kad joj se približim ona nestane…
odlazi u obliku vjetra…prije nego što nestane u toj tvrdoj noći osjetim kako se približi mom srcu…u grudima mi postane ugodno…
Nažalost kada se probudim,shvatim da je to samo san,ali ja vjerujem u snove…zbog tog sna moj život ima smisao,jer znam da na ovoj kugli zemaljskoj ima trunčicu nade i za mene…
Uglavnom samo sam htio reći da ako nekog volite,shvatite da između te ljubavi nema mjesta za drugu curu ili dečka…
Ljubav se zasniva na povjerenju,a u današnjem životu povjerenje je nešto na što se zaboravilo!!
Danas se teško oslonit i na vlastitog brata,a kako onda vjerovat jedno drugome ako ne znate u što vjerujete…
Post je objavljen 09.03.2007. u 19:53 sati.