Kao prvo dobar vam dan svima. Dugo nisam posta napisal, predugo. Već sam skoro zaboravio ovaj blog kad me par dragih ljudi podsjetilo nek napišem post. Dakle sad sam konačno našao malo vremena, uzeo petminutnu pauzu od biologije, koja mi se popela navrh glave. Biologiju koju pišem u ponedjeljak na županijskom natjecanju, ljudi držitete fige. Dakle kud da počnem, u životo se događa svega pomalo, stanje je relativno stabilno, škola ide nekak, polagano.
Dakle tema ovog posta biti će ljudska netrpeljivost. Mnogi, mnogi ljudi sude druge osobe samo na temelju vanjskog izgleda. Mnogo sam to puta osjetio na vlastitoj koži, previše puta. Recimo dođe ti djete iz prvog razreda i uperi kažiprst u tebe i pozove prijatelja i reće "Pogledaj tamo onog debelog". Na žalost to se nije događalo samo u osnovnoj školi, to se događa svakodnevo, svakodnevno mi se nađe neka budala koja mi pamet soli, neka budala koja nema pojma o meni, samo sudi prema vanjskom izgledu. Ja sam naučio osobe cijeniti zbog onoga kaj jesu, zbog unutarnje ljepote, vanjska ljepota nije mi tako važna kako je to drugima. Kad si izložen svakodnevnim vrjeđanjima valjda to i sam shvatiš. Samo se jedno nadam, da će buduće generacije shvatiti da nije važna samo vanjska ljepota nego da je vazna i unutrašnja ljepota i čovjekova osobnost.
To bi bilo sve za ovaj post, Live long and prosper!
Post je objavljen 09.03.2007. u 19:11 sati.