Marketing
One step closer to wherever
Vec je 6 sati...sjedim u sobi na podu i praznim pogledom pratim “sudnicu” koja je totalno besmislena, ali posto ne mogu primiti vise programa sa ovom svojom sobnom antenicom sudena mi je 
...jedino mozda da stojim na sredini sobe i da drzim antenu u pravom polozaju u zraku...mislim da bi izgledalo hmmm...zanimljivo 
a i ruka bi mi mozda nakon nekog vremena otpala 
ali nije bitno...cak mislim da bi se na to lakse dala nagovoriti nego da umjesnto toga gledam u knjigu iz fiziologije...zakljucila sam da su pre mala slova i da ja zapravo samo stitim svoje okice...a osim toga je vani prekrasno...puse bura ali ja tu u toplome gledam zalazak sunca kroz prozor i pijem caj...cimerice mi spavaju, cimer je doma a ja nemam sto raditi...
Dugo nisam pisala...zapravo i jesam ali je sve to bilo malo bedirajuce, posto to ocito nisam jos uvije bila “ja”...a ni sad nisam sigurna i vjerojatno nikad necu ni biti...ali sad sam sretna...drukcija, mozda ista ali konacno na ovom svijetu...
Sve se promijenilo...oni koji me znaju, znaju da sad vise ne zivim s Bellom...zivot mi se u trenutku okrenuo za 180 stupnjeva, sve je krenulo “rikverc”- tako mi se barem onda cinilo...sad na kraju sam shvatila da ce mi se ocito to cesce dogadati, i da se stalno sve mjenja ali sam to prihvatila i sretna sam zbog toga jer bi nam inace bilo dosadno...radila sam greske ali naucila puno toga upravo zbog njih...Samo za neke stvari sam sigurna da ne zelim da se ikad promjene 
Vec jedva cekam ljeto, more mi je tu pred vratima, gledam svaki dan kako se brodovi kupaju...sad sam odlucila da sljedeci put dolazim opet autom u Rijeku jer mi je stvarno vec dosta ovog autobusa...jos je ok kad sjedim sama i kad nema guzve ali svejedno mi svaki put utrne guzica posto sjedim ko prava dama 
pa nakon toga ne osjecam ni noge ali sam skuzila da to cak dobro dode kad npr moja inace tako pametna glavica zaboravi da je bolje ici na wc prije nego autobus krene pa zbog toga onda patim do gorskog kotara (jer taj bus stoji tek tamo)...ah...prezivjela sam i to a sto nas ne ubije nas jaca (ili se popiskimo u gace 
)...
Prosli sam put, sjedila pokraj nekog starijeg “striceka” koji je smrdio po starom znoju i imao koznu jaknu...a da bi stvar bila jos gora je skoro zauzeo 2 mjesta ali dobro, nije on kriv, morao je negdje sjesti jer se kroz onaj prolaz jedva provukao tek kad je uvukao trbuh...jos bi bilo dobro da barem mogu spavati ali cak i da mi netko pjeva uspavanku ne bi zaspala (prije bi se jos vise razbudila jer bi se smijala 
)...ali dobro...
Citala sam stare posteve i shvatila da vec dugo nikog nisam budila hladnom vodom...a mogla bi to opet uvesti posto tu svi stalno spavaju...mozda je to neka bolest u ovom stanu koja samo mene nije uhvatila 
Sad nas je stvarno puno u stanu ali super nam je (mozda cak i pre dobro)...dosla nam je Melita (moja sestricna) i Kristina (Kastelanka) i ostali smo Luka i ja...nisam mislila da bi se mogli tako sloziti ali smo bas posebna ekipa (ja mislim da je netko trazio nebi uspio spojiti 4 takva ludaka 
)...ali mi jos uvijek krivimo ovaj stan, nekakvu bolest, mrave koji tu s nama zive, a imamo cak i duha pa se prema tome tjesimo da smo mi zapravo normalni...ah, glavno da nam je dobro...
Da...malo kasnim, nakon svega ovoga ste vjerojatno svi vec shvatili da se nisam uspjela prebaciti u Zagreb (ali jos jednom za one koji mozda isto imaju mrave u stanu) 
...falila mi je jedna ocjena!! Jos se uvijek grizem zbog toga ali sam prihvatila cinjenicu da je ocito tako trebalo biti...tesko mi je, najvise zbog Marina jer mi stvarno fali jako ali ja znam da cemo i to nekako izdrzati (vec smo puno toga zajedno prosli pa cemo i to)...
Sad u mraku sjedim i depiliram noge a usput tipkam...mozda bi bolje da ipak upalim svjeto...jadne moje nogice 
Idem sad polako...nemam pojma kamo...zapravo nikamo...mozda bi mogla pospremiti sobu...ili spavati 
Uzivajte mi i jedva cekajte ljeto jer ako se udruzimo mislima mozda prije dode
Post je opet predug ali sto mogu kad dugo ne pisem pa mi se nakupi...
Nadam se da me niste zaboravili...
Saljem vam pusice...
Poz...
Post je objavljen 09.03.2007. u 18:48 sati.