Na livadi sam. Secem. Suncano je.
Odjednom ugledah kucicu. Drvenu. i prozor na njoj
sa zavjesama ukrasenim sjajnim, sarenim bojama.
Nesto me snazno privuce unutra.
Otvorih prozor, zavjese se odmaknu;
svo sarenilo u trenu u sivilo pretvori se;
Prostorija vlazna, tamna, pusta..odaje da nekad davno zivot u njoj vodio se.. Na zidovima police s uvelim cvijecem.
Prasnjavi stol u sredini,
a na njemu stari metalni okvir za fotografije. Prazan. Pored njega zapaljena fotografija, neizgorjela do kraja..dug crn uvojak, visoko celo i velike sivoplave oci bile su sve sto je od fotografije ostalo.
duh iz proslosti je jos uvijek bio prisutan.
zelio je da ostanem.. ne zbog mene..zbog Sebe. Tek toliko da ne bude sam kad mu je dosadno. Da budem tu kad mu se prohtije..
ALI silna radoznalost moja
odjednom nestade.
Shvatim, ocekivala sam puno vise od onog
na sto sam naisla. NIJE TO KUCICA ZA MENE. Izlazim.
Vani je suncano.
Post je objavljen 09.03.2007. u 16:00 sati.