Heyte dragišni moji,ew da vam se nakratko ope javim.
Evo stigo i taj dugo očekivani vikend,pa sam se ipak odlučila
napisat post.U zadnje mi se vrijeme niš neda,iako mi je život sad...super.ne savršen kakosam mislila,nego...samo...super.Shvatila sam da postje dvije vrste ljudi koji žive na ovom planetu.Oni koji te iznevjere,i oni koji su uz tebe kada to najviše trebaš.Ja,sama sam se uvjerila da postoje takve 2 vrste i osjećam se čudno što su mi se napokon otvorile oči.Sad vidim ono što prije nisam.Kad si zaluđen za nekim,nečim,vidiš samo dobru stranu svega...al kad bolje pogledaš,kad napokon dođeš sebi,vidiš da si pogriješio što si zaklapao oči na sve ono što je zapravo cijelo vrijeme bilo tu.Kad-tad udarit će ti o glavu.Meni se,eto,upravo to dogodilo u tu nesretnu srijedu.Sve što sam vjerovala,palo je u vodu.jednostavno sam se-slomila i nisam više mogla zaklopiti oči.Sve ono što je govorio,bilo je jedna velika čista laž.Bez imalo istine,i bez imalo stida.Rekao je da ju mrzi,lagao je.Rekao je da me voli-lagao je.Rekao je da mi vjeruje-opet je lagao.Bila sam slijepa.I tek tada kad sam zbrojila 2 i 2,puklo me nešto u glavu...I zapravo sam se zatekla i pitala:Treba li to meni?Veza bezveze?Veza začinjena lažima? Ne,puklo je.Nestalo je sve što sam željela.I onda si jš ljut kad saznaš da mi se sviđa tvoj najbolji lega...Eh,pa trebao si ranije misliti na to...I sprječit to ako ti je imalo stalo!A sad idem jer mi je teško pisat ovaj post.
Posvećeno-jednom dečku,njemu kojem više nemogu vjerovat.I za kraj...ko te jebe,ima ih još 1'00000 na svijetu!!!
Post je objavljen 09.03.2007. u 16:05 sati.