Kao prvo, da vam se svima zahvalim na komentarima u vezi predhodnog posta, no nisu me iznenadili. Svjesna sam časti i sreće, da sam poznavala velikog i divnog čovjeka, koji je zaslužan i za ime koje nosim, jer me od samog (teškog) dolaska na svijet i brojnih peripetija oko toga, oduvijek smatrao - borcem.
Danas mi je dan počeo loše. Ustala sam na lijevu nogu, od pogleda kroz prozor odmah mi je bilo dosta, pa sam se poželjela vratiti u - krevet. Ali vraga, previše sam toga isplanirala za današnje dopodne, pa sam se, nakon kave - junački uhvatila posla. Kad radim, ne volim tišinu. Pa zato - upalih TV...A iz njega zavrištali događaji...
- Zagi-man se nije pojavio na današnjoj raspravi. Posve ga razumijem i kako reče jučer u "Otvorenom" Ferdinand Jukić - tko bi se lud i pojavio. A k tome, "mr.8%" (baš mi se svidio taj nadimak), nije ni primio sudski poziv (!!) za koji je najvjerojatnije znao i prije nego mu je poslan, pa dao petama vjetra. Sad me baš zanima kako će se odvijati daljnja procedura i kakovim će nas biserima ova sudska sapunica zabavljati u slijedećim mjesecima. No u jedno sam sigurna - lovici ni vrag neće ući u trag, a kamo li osigurati njeno vraćanje...
- Pajkan prostrijelio nogu građanki u zgradi policije. Znam da se živom čovjeku svašta može dogoditi, ali ovo mi baš i nije bistro. Jer - zbog čega je dotični s pištoljem klatio (van futrole) unutar zgrade, među ljudima??? A da mu je bio uredno zataknut u futrolu, u najgorem slučaju bi upucao sebe - u nogu. I sad ono najvažnije - može li takav policajac i dalje raditi na tom radnom mjestu...
- Najveći svjetski demokrata i borac protiv terorizma - G.W. Bush, stiže u posjet Brazilu. 'Bem ti državnika, koji kad negdje stiže službeno - izaziva val prosvjeda, protesta i spaljivanje lutke sa svojim likom...Zakopaj se demokrato - deset metara pod zemlju...
Ima toga još, ali mislim da je i ovo za jedan dan - dovoljno.
A onda mi stigla Zmaja iz škole.
Kao i uvijek - puna novosti.
Nije bilo nastavnice iz matematike, pa su imali zamjenu. A zamjena je bila u liku nastavnika - zbunjatora, koji prvo i osnovno - nikako ne predaje svoj predmet. Autoritet mu je na dnu-dna, pa su ga djeca cijelo vrijeme gađala (!!) papirnatim avionima, kuglicama papira, na što je on komentirao - da ima, oči na leđima (badava mu i ona dva naprijed i ona dva na leđima).
Inače, taj lik ima jednu čudnu, pedagošku naviku - sjedi za stolom, zamišljeno kopa nos i polagano među prstima mijesi iskopani materijal, oblikuje kuglice i - gađa svoje učenike (!!). Zato se Zmaja danas iz druge klupe - premjestila u treću - za svaki slučaj. Osim toga dotični, baš i nema redovite higijenske navike, pa se i zbog toga djeca odmiču iz prvih redova. Kad sam tu priču prvi puta čula, nisam vjerovala da sam je - uistinu čula. Ništa me više ne može iznenaditi, ali uvijek se dogodi poneka iznimka.
Uz to, spomenut ću bivšu nastavnicu iz vjeronauka, koja kad je na nastavi - kao da i nije (nitko je ne doživljava), toliko je djeca izbace iz takta, da je već nekoliko puta - vrišteći i plačući - završila kod ravnatelja. I više ne radi u školi...
Inače, na zamjene im obično dolazi jedna nastavnica matematike, koja je u vrijeme rata doselila iz BiH. Uz to, susjeda nam je u ulici - četvrta kuća. Zmaja je obožava, a i ja također.
Žena govori dijalektom svog kraja, visoka je i vitka, markantnog držanja. Njen način ophođenja je direktan, neuvijen i jasan. Nema muljanja, kaže u lice što misli, nema poklanjanja ocjena, ali nije ni strah i trepet. A najvažnije je, da i onom posljednjem koji ne kuži predmet, jednostavno "nalije" u glavu. Ona je jedina osoba, pred kojom ja - brbljavica, ostajem bez teksta. Toliko uživam u njenom dijalektu i osobnosti da mi se jednostavno ne da - prekidati je.
I kao biser na kraju, Zmaju mi na pješačkom prijelazu kod škole, skoro "pokupio" trener najmlađe grupe klinaca u njenom Taekwondo klubu. Pri tome se slatko nasmijao iz auta, valjda zato što se dijete uplašilo i odskočilo. O tom liku ću napisati poseban post, jer ga stvarno zaslužuje.
Toliko frustriran i umišljen balavac, koji načinom i pristupom uopće ne zaslužuje da nekoga nešto - uči, pogotovo ne djecu od 5 do 8 godina. I pitam se samo kuda su i naši borilački sportovi došli, kad takav tip opstane u sportu koji ne trpi agresivce, barem njegov kodeks brani pristup takovim mentalnim sklopovima...
To bi bilo sve za danas, uz to što ovaj post pišem po drugi puta, jer mi je nepoznata blog-neman "pojela" tekst. A kako čujem, slijedi nam neki remont preko vikenda, pa ako se ne čujemo preko komentara - doviđenja do ponedjeljka...
Za kraj malo - Vangelisa, koji mi je obično pratnja
kod velikog spremanja ili pak - trbušnjaka i istezanja
Post je objavljen 09.03.2007. u 13:47 sati.