Marketing
GRAD HEROJ
Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka?
Morate iznova graditi. Prvo svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budužnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi...
Siniša Glavašević
Prošlog ljeta moj kolega Hunta i ja putovali smo kod trećeg kolege, Marka (Vukovarca) u Vukovar, u najhrabriji grad na svijetu
.. Išli smo u goste kod kod Vukovarca, malo na izlet, na zafrkanciju i tak. Ljeto, vruće, mladost – ludost.. Išli smo vlakom nakon skoro pa neprospavane noći
jer je bila fešta dan prije u goricama kod Štefa. Došli u Osijek u ranim popodnevim satima, Vukovarac je došel po nas, pa smo nastavili autom prema Vukovaru. Bil je to moj prvi posjet Vukovaru. I baš mi je drago. A ovaj put se sve poklopilo - i dobro vrijeme i društvo. A to je, znate, ipak bitno. Prvi dojam je prvi dojam, nema tu priče. Isto tak, kaj se uvijek rado sjetim, moj prvi odlazak na Maksimir i odma Hrvatska mazne Belgiju 4:0
. To se pamti, isto tak i ovo. Nastavljam… stigli, pojeli pizzu, raskomotili se, spakirali obleku za kupanje i ajmo na Dunav, kod Vučedola… Išla je i Ines, jedna simpa cura iz Vukovara
, koja se tih 2 i pol dana družila s nama… A Dunav, brate mili, ko da si na moru. Plitko, pješčano, toplo. Zafrkavali se tam, al nas je kiša sterala
doma (kod Marka). Pa smo večerali, tuširali se, spremali se van. Bila je i prvenstvena tekma, pa smo i to gledali na TV-u. Dinamo je pobjedil Slavena pa mi je to dodatno uljepšalo ionak savršeni dan
. Nas 4 bili smo prvi malo po kafićima (hrvatskim) pa onda u disco "Quo Vadis". Vratili smo se u bazu u neznam koliko ujutro. Drugi dan bila je nedjelja, pa sam išel u crkvu. Posle toga - ručak (Vukovarac, dobrog si roštilja složil
, nema kaj). Malo veći, obiteljski ručak je to bil… Zahvaljujem i Markovoj baki i mami koje nas lijepo primile i brinule o nama cijelo to vijeme. Fala i cucku kaj nas je zabavljal
. Taj dan, u nedjelju smo obilazili i upoznavali Vukovar. Išli na groblje di su pokopani branitelji, na Ovčaru, još na neka mjesta… pa na vodotoranj koji je jedna posebna priča. To je meni najdraži simbol Vukovara, on mi je jedna od glavnih asocijacija na taj grad. Pamtim ga još ko klinjo s televizije iz ratnih dana. A mi smo eto, imali posebnu privilegiju i to ne da ga vidimo (a ljudi moj zbilja je ogroman, grdosija prava i tek kad ga vidi, čovjek shvati zakaj ga nisu mogli srušiti), nego da se popnemo na njega gore
, skroz do zastave pobjednika koja se vije na njemu(ove:). Inače je to zabranjeno, ali eto, naša posebna turistička ponuda uključivala je i to
. A prizor odozgora ne ću ni pokušavati opisati jer je to nekaj predobro, to je jedna od stvari koju treba doživjeti (ak imate sreće ko mi) da bi se skužilo. Al moram priznati, oprostite na izrazu – usral sam se od straha dok smo se penjali po onim hrđavim, propalim stepenicama (sad vam je jasno zakaj je zabranjen ulazak u toranj), pa onda po lojtri (lojtra = ljestve) i samo sam čekal da koja pukne. Al nije. Uglavnom, ne ću više o tomu, dosta o tornju. Sve u svemu, jako mi je drago da sam bil gore. Da nisam, bilo bi to ko da sam bil u Rimu a papu nisam videl, eto baš tak, ili u Parizu, a nisam se na njihovog tornja popel… Na kraju dana bil sam čak malo i umoran, očekivano
. Odlučili smo da se vraćamo u Podravinu drugi dan, u pnedjeljak, dakle, dan kasnije od planiranog. A u taj ponedjeljak smo se još i vozili u čamcu po Dunavu, ma ludilo braleee! Opet nas je Marko vozil u Osijek, nusput smo se još kratko zaustavili na Trpinjskoj cesti kod spomenika Blagi Zadru. Vratil sam se doma popodne. I odma me neka tuga ulovila kaj je sve gotovo.
Zaključak – predobar izlet, to mi je zbilja jedno od ljepših sjećanja na prošlu godinu, hvala i tebi Vukovarac da si nas ugostil, hvala i za golubicu koja sad krasi moju sobu, hvala i za registraciju koja mi sad visi na zidu. Kak velim, na prvi dojam zaljubil sam se u taj grad i sad ću uvijek rado dolaziti tam. (bil sam i 18.11. ponovo, drugi put, na obljetnicu pada Vukovara). Opet to uspoređujem s Maksimirom jer tam sam ko doma već – svaki novi odlazak je isti ko i onaj prvi kad sam s tatom išel na Hrvatska – Belgija, uvijek isto iščekivanje i očekivanje, veselje zbog posjete. Svaki odlazak je je s druge strane i drukčiji, nosi uvijek nekaj novo. I nema više veze jel pada kiša, snijeg, led ili sjekire, ja se uvijek tam rado vraćam….
Vidim, počel sam već gluposti pisati, pa bolje da završim…
Ponovo sam pročital ovaj tekst, čini mi se malo šturo napisano ali jednoatavno je nemoguće baš svaki detalj spomenuti. To znamo samo mi koji smo se družili tih dana. Slijedi par slika, izabranih iz mnoštva, moral sam neke uzeti pa evo pogledajte koje su to (iznad slika piše na kaj se odnose)... Pozdrav! 
OVČARA:
UNUTRAŠNJOST CRKVE SV.FILIPA I JAKOVA U VUKOVARU:
TRG DR. FRANJE TUĐMANA:
HOTEL "DUNAV":
NA DUNAVU:
UNUTRAŠNJOST VODOTORNJA:
POGLED S VRHA VODOTORNJA:
POGLED NA VRH:
U KAFIĆU:
NAŠA GAZDARICA:)
GROBLJE:
TRPINJSKA CESTA:
Post je objavljen 09.03.2007. u 14:41 sati.