Često razgovaram s ljudima o vjeri. Tumačenju, doživljavanju, življenju vjere u Boga. Vjera je, vjerojatno, za svakog čovjeka nešto drugo. Moja je vjera, način na koji je ja doživljavam, zapravo vrlo jednostavna. O Bogu nam je ipak, najviše rekao Isus. „Ne čini drugima ono što ne želiš da drugi čine tebi“ i „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Ja sam s vama u sve dane života vašega.“ To bi, otprilike, bilo ono u što ja vjerujem. Da je Isus uvijek uz mene. Da sve što činim, činim s Njim. Da sve što mogu, mogu samo s Njim. Trudim se kroz život činiti samo dobro. Ali kao i Isusu, tako i meni vrlo često se obistini staro prokletstvo da „Nijedno dobro djelo, ne prođe nekažnjeno.“ Ja ne znam zašto je tome tako. Ali, dogodi se. Iskustvo je to pokazalo. Vjerujem da je i to dio neke globalne pravde. Neke više kolektvine duhovne svijesti. Čovjek je premalen da to može pojmiti iz svoje perspektive.
Ja se zbog vjere:
Ne bojim, ne sudim nikome, ne lažem, ne uzmičem, ne bojim se smrti, ne bojim se ljudi, ne bojim se ispraznosti, prolaznosti, ništavila. Zbog svoje sam vjere ispunjena. Svoja, malena, ponizna i najveća. Cijeli me život prati rečenica što je pročitah prije više od 20 godina. „NISI BOLJA OD DRUGIH I NITKO NIJE BOLJI OD TEBE“. I to bi vam otprilike bilo to. Ako živite po vjeri, tako živite. Nema veze sa vjerom nas ljudi, zabluda drugih, da smo sveti. Ma nisam ja svetica. Nikako. Samo se trudim, da križ što ga nosim, nosim sa vjerom. Da pomognem i drugima nositi njihov. Jer na ovom smo svijetu zbog drugih ljudi, a ne zbog sebe. Dok me je stvarao, Bog je imao naum. Moje je da ga provedem u djelo. Nije me stvorio da budem sebična i samoživa, već da služim drugim ljudima. I tada i tako, osjećam se korisno i ispunjeno. Tada moj život ima smisla.
Post je objavljen 16.03.2007. u 10:55 sati.