Kad sam već mislila da su nestali sa lica zemlje, oni se pojave. Iznenade me. I ja im skinem kapu. I duboko im se klanjam. Čovjek, čija su djela veća od svih riječi koje ih opisuju. Čovjek, koji je zbog Ljubavi, spreman progutati svoj ponos, taštinu, pogaziti sva svoja uvjerenja, da ugodi nekome koga voli. Čovjek, koji može zamisliti, kako se osjeća osoba koju voli, i koji će prema tome i postupiti. Čovjek, koji se može uživiti u emotivni svijet osobe koju voli. To je teško. Ali to je prava Ljubav. Nije nužno da ona bude samo između muškarca i žene u ljubavnoj vezi. To može biti prijatelj, roditelj, dijete, bilo tko, tko je na nas upućen. Netko prosvijetljen duhovnošću i Ljubavlju. Netko, za koga uvijek možemo biti sigurni da nas voli. To je prava Ljubav i prava pomoć. Taj čin, ne mora nužno biti razuman.
Mudrac je rekao: “Kada bi sve na ovome svijetu bilo razumno, ništa se ne bi događalo.“ Što je razumno? Što je to, za što možemo sa sigrunošću reći, da je pametno? Kako mi, ovako maleni, možemo znati kakav je Božji naum? Zato treba činiti ono, za što osjećamo da je dobro. Naš nas instinkt, Duh sveti i naše iskustvo, može i treba voditi.
Post je objavljen 09.03.2007. u 10:28 sati.