Bilo je to prije 8-9 godina. Upoznala ga je sasvim slučajno preko zajedničkih prijatelja. Nije bio baš zgodan i lijep ali je bio jako simpatičan. Nešto posebno je zračilo iz njega. Kad su se prvi puta susreli, zagrlio ju je i poljubio kao da su prastari prijatelji. Iznenadila se. Ali bilo joj je drago.
Prošla je cijela godina. Ona se rastala odavno od bivšega muža za kojeg se premlada udala, samo da pobjegne od svoje majke koja je užasno pila. Mislila je da će je on razumjeti i utješiti. Ali ta misao se rasplinula u kaosu mržnje i boli, kao da nije nikada niti postojala. Otvrdnula je. Odlučila da nikoga neće nikada više pustiti bilže k sebi.
Onda je opet sasvim slučajno srela Njega. Bila je u posjetu prijateljima, a On je bio tamo. Rastao se od bivše žene, skinuo podosta suvišnih kilograma, ošišao masnu grivu – zamalo ga nije prepoznala. Ali još uvijek je ta predivna toplina izbijala iz njega. Ovaj puta ju je pozdravio kao staru poznanicu.... ne kao prijateljicu. Začudila se. Ruku joj je dao tako, bezveze, kao da ga ne zanima i ovlaš joj poljubio obraz.
Pogledala ga je u oči. One su sjale kao jutarnje nebo iznad prolistale šume, tik na izlasku sunca. Rastopila se u njegovim očima. Letjela je iznad te zelenoplave šume okupane u svježoj jutarnjoj rosi. Naglo je ustao i rekao da mora negdje ići. Zar već?! Rekao je da mu je drago što je vidi, ali da ima nekih obaveza. Ostala je kod prijatelja sjedeći sva u čudu... Zar joj se to zaista događa? Pa zar nije sama sebi obećala da više nitko neće kročiti u tajne njezina srca? Ušao je. Sad je kasno pitati suvišna pitanja.
Nazvao je nakon sat vremena i pitao je ima li vremena za kavu. Prijateljica joj je rekla neka slobodno ide, ona ne može. Mora nešto obaviti tako i tako. Htjela ju je ostaviti nasamo s njim. Nešto je pozitivno slutila.
Došao je po nju za par minuta. Sjela je u auto, a on joj je odmah pružio ružu. Na licu mu je stajao neodoljiv osmjeh. Zbunjeno se nasmiješila i zahvalila, a on se nagnuo i poljubio je u obraz. Topila se. Otišli su na kavu i sjedili satima pričajući o svemu i svačemu. Uživala je.
Posjećivao ju je svako malo i dolazio u njezin grad. Nakon pola godine ju je pitao hoće li preseliti kod njega. Prvo nije htjela, rekla je da je prerano, ali brzo ju je razuvjerio. Pristala je.
Doveo ju je u svoj grad.
Ljubav je cvjetala. Divnih sedam godina je prolazilo.
Jenog dana je došao s posla kući. Ona je nešto bila bezvoljna. Danima je samo šutio. Kada bi ga pitala što mu je, ne bi odgovarao. Samo je šutio... Plakala je... Samo je plakala... A on je rekao da je više – ne voli.
Post je objavljen 08.03.2007. u 22:15 sati.