da...tu smo... u đungli neizrečenih osijećaja...
u pustinji ..bez kapi povijerenja...
na ledu...bez sigurno "sutra"...
u samici bez svijetla ..
tuga nas prožime... spaja oba čula naših mozgova..
a riječi u njima ostat če neizrečene..
pune patnje i bijesa kroz ovu buku i galamu u mislima..
neizgovorena mišljenja... povlačenje iz igre"sreće" ostavlja nas ravnodušne...
Post je objavljen 08.03.2007. u 18:14 sati.