Pregled posta

napokon! + nastavak!

Evo me.. Nisam imala internet više od tjedan dana a bilo mi je glupo od Dečka pisati tu ispovjedi od 10 strana.. Da, da ovo će biti dugi post. Čim ga dovršim bacam se na čitanje svih vaših postova. Nažalost ni iz Austrije nisam mogla pisati jer mi nije htjelo otvoriti ni blog.hr kao ni moj blogić.
Dakle, dan prije sam još morala trčati na faks ići po neke ocjene, pa onda po skije.. Poslje naravno spremanje stvari. Uf, tako to mrzim.. Uvijek želim što više stvari ponjeti a na kraju poludim pa ne ponesem ni pola od onog što sam htjela. Te sam stvari strpala što sam brže mogla, da se riješim toga. Dragi je tu večer došao kod mene, gledali smo filmove, zezali se, seksali i tak. Baš mi je bilo drago što je došao.. Ujutro su me on i mama otpratili na bus. Baš me ujutro puklo da šta ja to radim, ne želim ići od svog dragog na tjedan dana.. najduže sam ostala stajati vani, dok su svi već sjeli u bus, na kraju sam se pozdravila sa mamom i izljubila Dragog i otišla u bus. Buljila sam u Njega.. Ali kad bi On mene pogledao, meni bi odmah suze na oči i maknem pogled.. I tako svaki put. Nisam si mogla pomoći. Od kad smo zajedno najdulje što sam išla na put bez Njega je bilo 2-3 dana. Ovo mi je bilo grozno.. Da je bar htjeo ići samnom.. Bilo je tak tužno, On vani stoji, smješka mi se a ja se lomim u sebi.. A kad smo krenuli, On maše i gleda me svojim lijepim očima a ja gotova.. Kraj, raspad sistema, suze..
A da bi bilo bolje, dođe mi poznanica prije toga kao jel ti to braco, ja si mislim wtf?? uopće ne sličimo, a ova do nje ga odmjerava, ja poludila..
Uglavnom, put je trajao oko 5 sati, a kad smo došli tam.. Nas 5 iz moje grupe i te dvije cure smo bile zajednu u sobama, baš super.. Dobile smo ogroman apartman, sa dvije sobe. Mi smo bile u velikoj sobi sa bračnim krevetom, 3 obična, stol, stolice, telka, u potkrovlju.. Pokraj još malo manja soba, hodnik veliki i kupaona. Odmah smo išli na ručak.. I uspjeli razgledati okolinu. Tu je zgrada sam apartmanima gdje smo bili mi, pa dvorac gdje smo imali animacije i ples, i internet:), pa onda pony ranch(ali to sam vidjela tek zadnju večer, o zašto nisam prije..), pa ogromno igralište, onda zgrada di je restoran, besplatni birc, igraona, sauna, bazen.. Sve je stvarno prekrasno, nisam očekivala tako.
Kasnije smo se raspakiravali i zezali se, malo smo se prošetali do dućana i tak. Prvu večer smo nakon večere imali
karaoke.. S tim da naravno nije bilo nikakvog odaziva, tj pjevale su samo dvije cure.. Ja sam se razmišljala javiti ali ništa od toga.. Naravno. Kasnije smo se pokupile u sobu. Ostale smo imati kokošinjac u sobi. I uglavnom bio je razgovor o tome ko ima dečka i ispada da samo ja ima od svih u sobi. I pita ta jedna cura
ajmo ju nazvat Plava, čiji je ovo sat? Ja kažem moj i dodam, to sam dobila od Dečka za rođendan. A kaže Smeđa meni, a zato si ti sa Njim. Ja u šoku, toliko da nisam niš uspjela izgovoriti osim nisam ja takva cura. Uglavnom, dva puta mi se zamjerila i tu sam ju otpisala.
Drugi dan buđenje u 7, ufff, doručak i onda na skijalište. Prvo je bilo raspoređivanje nas koji imamo iskustva u skijanju u grupe. A ja nisam stala na skije 4 godine ili čak više. Fakat me je bila trta.. Nije mi bilo svejdno. No dobro, uspjela sam ostati na nogama. Raspoređena sam u onu srednju grupu, za mene još bolje. Voditeljica mi je bila moja profa iz tjelesnog. Baš kod nje nisam htjela biti ali je ispala stvarno super. Odmah smo išli na srednju stazu. Bome sam bila zadnja u grupi jer me bilo trta, ali na kraju je ispalo stvarno da se svega sjećam
i da sam čak opuštenija pa mi ide bolje. U 12 smo imali ručak u jedinom restoranu na skijalištu. Da ne spominjem da smo jedva našli mjesto i još morali stajati u redu nekih 20 minuta. Tu smo definitivno naučili da nećemo više u to vrijeme na ručak. Nakon ručka ponovno skijanje, neke vježbice i tak. Fala Bogu nije bilo igara na snijegu taj dan. A frendica sa mog faksa, koja je bila samnom u sobi je nezgodno pala odmah prije ručka i ozlijedila glavu, tako da nije više mogla jadna ni skijati. Baš mi ju je bilo žao, ali malo je pretjerano reagirala, odmah je htjela natrag doma i tak. Na kraju smo ju odgovorili od toga i ostala je, ali nije mogla skijati. čak je drugi dan išla i na snimanje glave.
Uglavnom, ja sam išla spavati nakon skijanja pa onda na večeru pa na dogovor jer smo sljedeću večer mi, tj naša skijaška grupa trebala imati animaciju. Imali smo neke ideje i dobro se slagali. Poslje smo išli gledati njihov show, bio je ok, ali niš posebno.. Kasnije smo ja i dvije frendice ostale plesati do pola 1. A ja nisam plesala sigurno nekih 3 godine.. Baš sam se izglupirala sa njima. Bile su naše stvari, samo smo nas tri plesale zajedno, zapravo svi u nekih grupicama.. Baš smo se izživile..
Već sam se napisala, idem sad vas čitati pa nastavak slijedi sutra, pusa:)


NASTAVAK

Dakle, da nastavim..
Treći dan nam je bio krizni, tako da smo skijali samo do ručka, pa smo otišli na ručak u hotel pa na izlet..
U busu su svi ćorili a ja i frendica smo pjevale na hitove od Tajči i Magazina i ludirale se. Išli smo u neki manji gradić a svi smo se jedva vukli od umora. Otišli smo do tamošnje crkve, koja je jedna od najljepših koje sam vidjela.. Kasnije smo se prošetali i otišli do Bille, tam smo nakupovali slatkiša(kao i prijašnja dva dana), malo se prošetali i onda otišli do Bipe, tj nešto kao njihov DM. Uf što ima dobrih stvari. Tamo sam si kupila dva dvostruka sjenila i jedno sjajilo. Tamo sam srela cure iz naše grupe koje su nas odvukle na cugu da dogovorimo program za tu večer koji smo trebali izvesti. Dogovor je bio da se nađemo u tom gradiću da se dogovorimo ali nije bilo konkretnog dogovora. I ja taman dođem tamo i uživam a ono me njih tri navlače za rukav ajde ajde na tu kavu.. A da se nismo srele tamo što bi onda bilo.. No dobro.. Sjednemo mi tamo na pice i ja pitam a tko će to voditi, tj program. A one pametno kažu da ćemo voditi još jedna cura A, i jedna B. Ja sam poludila, i onda sam se baš razbahatila i rekla sam da odakle im pravo da to odluče umjesto nas. kaže ona mi smo sve smislile a vi vodite. A zajedno smo dan prije sve zajedno davale prijedloge, tako da nije jedna sve smislila. Rekle su kao da su one sve smislile a mi nismo ni došele na sastanak, da su one nas tražile. Da, tražile su nas u parfumeriji. Naravno da su one skupa bile jer su skupa i u sobama, a tako smo se i kretale.
Onda sam se ja zainatila, jer šta će meni neko bez pitanja nametati nešto što ne želim, e neće to tako. Rekla sam da nema šanse, tako i ova druga A. A one su najkomunikativnije dok mi nismo toliko, i onda bi one nama to uvalile.. Koja glupost. Dvije se cure uopće nisu ni pojavile na tom sastanku(koji nije bio ni dogovoren). Ta A i ja smo se dogovorile da nema šanse da mi to radimo. Nakon povratka i večere smo došle u njihovu sobu i tamo puhale balone i ostale stvari za program. Program nam je još kasnije počeo, rulja se polako skupljala. Na kraju je jedna od njih radila najave. Prva igra nam je bila da si imao balone oko negu i trebali su jedni drugima gaziti te balone, pobjednik je bio onaj koji je imao bar jedan balon na kraju. Druga igra je bila da su imali zavezanu bananu oko struka i tjerali sa njom lopticu(to su pokupile iz big brothera), treća je bila da su morali svojoj ekipi nacrtati osobu čije ime su dobili napisano na papiriću. Ta je igra najbrže završila. Zadnja igra je bila da su bile 4 ženske i 4 muške osobe. Žene su sjedile na stolicama dok su muški u određenom vremenu trebali što je moguće ljepše našminkati svoju partnericu. Uf, to je bilo komično. 2 profesora su šminkali dvije profesorice, jedan dečko je šminkao jednu profesoricu i vozač je šminkao jednu curu iz moje sobe.
Dečko je profi uspjeo namazato OBRVE sa maskarom, drugi prof je uzeo crnu olovku u ruke i našminkao profu kao iz maškara, po cijelom licu, čelu, strašno.. a vozač je najbolje našminkao moju profu, puder, rumenilo, maskara i crveni ruž.. Rulja se smijala do besvjesti.. A u pozadini svira proljeće:).
Na kraju smo još otpjevali pjesmicu i to je bilo to.
Cura koja je najavljivala uopće nije bila dovoljno glasna, a ni jasna.. Stalno se bunila i nije znala što treba reći.
Nakon svakog programa rutina mi je bila ići na internet, s tim da uopće nisam mogla ući na g-mail.. A svi drugi su mogli.. Bila sam luda. Svaki dan sam se čula sa Dragim, bar na minutu. U Zg sam kupila bon od 200 kuna, a otišao je nakon 3 dana, ja sam poludila.. Lopovi prokleti. Na kraju mi je frendicina mama uplatila 50 kuna i moja mama 100. A stvarno nisam puno ni pričala a ni slala poruke, bila sam luda. To se desilo taman kad sam s Dečkom pričala. Još frka jer nisam se mogla sa Njim čuti kako treba, a to je bilo najvažnije. Drugi dan mi je srce bilo na mjesto. Na skijanju nije bilo nikakvih problema, čak nisam ni padala, molim lijepo. Samo su me dva puta srušili slučajno:)

evo vam par slikica
ja kad je bilo najhladnije


gradić u kojem smo bili


cijela planina


Vrijeme nije bilo jako hladno, stalno je padao snijeg. Ali vrijeme na planini je jako promjenjivo, malo kišica, pa vjetar, pa magla, pa snježna oluja. Jednio im zamjeram što uopće nisu čistili staze kada bi dan prije napadao snijeg. Tako smo jedan dan imali duboki snijeg na stazi a drugi dan poledicu.
Tri puta smo imali igre na snijegu. Jednom smo se grudali i trčai, uglavnom neke igrice. Drugi put smo imali supet igrice. Sa štapovima. Kasnije sam ih ostavila u snijegu i dođem po nijh kad ih neka glupača drži. Kaže to su moji štapovi, ja kažem gle nisu, moji su. Ne moji imaju etiketu, bla, bla.. Ja kažem moji su uvijek na skijama zakačeni kada ih spremim u bus. ali ona ih ne pušta, i kaže da su njeni. Ma na kraju sam poludila i rekla ma nosi se i ti i tvoj šapovi. a meni je uvalila neke ogromne, koji su mi veći od skija. Kravetina glupa. Svi su mi rekli da nisam normalna jre joj ih nisam uzela ponovno. Ali ma šta ću se sa nekom kokoškom svađati, nek se j..., krava antipatična.
U srijedu sam pauzirala. Nisam mogla, bila sam mrtva. Pa sam malo duže spavala i odmarala.. MMM, fino..
U četvrtak je bio zadnji dan skijanja pa sam išla. Naše profe nije bilo pa nam je došao neki klinac od 17 godina i on nas je vodio. makar svaka mu čast, bilo nam je bolje sa njim nego cijelo vrijeme sa profom. Jer smo sve staze brže prolazile, manje stajanja i manje vježbica. Na kraju smo sa profesorom imali gradilišta na snijegu i trebali smo svako nešto napraviti. Bili smo podjeljeni u 4 grupe. Mi smo zadnji počeli raditi, prvo smo htjeli zeku pa kornjaču, a onda ju je druga grupa napravila, a mi smo radili svinjicu, i to na ražnju:)) haha..

evo slikica..

naša svinjica


Nemojte kritizirati, bili smo strgani i nije nam se dalo.. A ostali su napravili hobotnicu, krokodila i kornjaču..
Dakle, zadnju večer nas je profesor iznenadio "lijepom" vješću da imamo 2 predavanja i onda pismeni ispit, a mislm ono, baš ti hvala.. Zadnji dan je animaciju tj skečeve imala grupa freestylera, oni kaj su solo skijali. Oni su definitivno bili najbolji. Umirali smo od smijeha, ali to je program koji ponavljaju svake godine, ali svejedno..
Mislili smo i zadni dan plesati, pošto smo samo jedan ali muzika je bila prestrašna, tak da smo se pokupili. Išli smo rano spavati.
Hm, trebala bi napomenuti da sam se svaki dan bar 4-5 puta udrala u glavu, na što su se one trgale i da sam uvijek prva zaspala. Meni treba svega pola minute, možda i manje. I svaki dan je bila borba za kupaonu. Makar je cura u manjoj sobi bilo manje, uvijek su bile u kupaoni. Cure su se upišale od smijeha kad se otvorila kupaona pa sam se ja zašprintala do nje.. Umrle su od smijeha..
Stvari su sva sreća bile već spakirane pa nije bilo problema..
Ujutro doručak, spremanje stvari u bus i put za Graz!!!
U Grazu smo imali samo 2 sata, a pošto ja nikad ne idem tamo ja sam najviše para potrošila.. H&M je dobro zaradio.. Sveukupno 10 majica, jakna, hlače, torbica i još neke sitnice. Dečku slušalice i anime. Za nikod drugog stvarno nisam imala ni vremena gledati. Možda je sebično ali eto.. Možda vam sve poslikam i stavim tu, ako vas zanima naravno.. Toliko sam bila ufurana da mi je frendica kupila komad pizze i colu jer ja nisam stigla. Osim shoppinga još sam samo stigla u wc. To nije moglo bez toga. Bila sam presretna ali užasno zabrinuta zbog carine. Dopuštena svota je 100 eura, a ja sam uspjela utući oko 300.. A što, nisam si mogla pomoći.
Nakon što sam došla doma, samo sam se otuširala, i odmah kod Dečka.. Jooj, moja maca.. Skoro me ubio zbog poklona, ali mu se bar svidjelo..
E, da se pohvalim, upisala sam semestar, jeej.. Idem sad bome sam se sad rješila toga sa skijanje. pusa

++
Uf, kako sam samo mogla ovo zaboraviti.. Nekoliko stolova ispred našeg sjedila je još jedna grupica cura među kojima je bila jedna koja je toliko fascinantna, za ne vjerovati..
Mi u nju nismo mogli prestati buljiti. Nije baš lijepo, bile smo svjesne ali ono kak se ona ponašala bilo je još malo pristojno. Prvo smo primjetile da nosi ogromne količine salate i vodu. Reko ok, cura gladuje, al njen je izbor. Ali kad nam je pokazala svoj način jela, bile smo zaprepaštene.. Cura je bez imalo beda jela komade salate sa rukama. Ok, većinom je bila zelena salata ali bilo je i nečeg drugig. Što bi sa guštom ostavila da joj viri iz usta dok se ona ceri. A žvakanje, prestrašno!! Sve otvorenih usta, k tome još ko popaj žvače, samo što joj obrazi ne eksplodiraju. No, na to smo se već bili navikli, sve do predzadnjeg dana dok za večeru nisu bili špageti. Reko, ajd večeras će se nar najesti a i nećemo buljiti u nju. Ali ne.. To je bilo još strašnije. Početak je bio dobar, Zarolala bi špagete na vilicu i počela jesti, ali.. Ali bi onaj dio koji je ostao visiti sa vilice sa prstima otrgnula i to bi naravno palo u tanjuru. Mi smo bili stvarno šokirani. Ajd sad zamislite da ta osoba vodi klince na neki izlet, pa oni bi nju oponašali. Kakav je ona primjer. Ali stvarno ne mogu vjerovati kako su te cure mogle uopće sjediti za stolom sa tom osobom. Mi smo za našim crkavale od smijeha. Ali žalosno je da je 4. godina faksa, a nema nikakvog bontona.
Bilo je smiješno što su svi profesori okretali očima na njene primjedbe i komentare jer je bila jako naporna. a na skijanju si je na glas govorila, toliko da ju svi čuju Ajde ______(njeno ime), stisni koljena, ajde _____ stisni, stisni.. Mislim prestrašno..

Bio je još jedan razlog za smijeh, neki mali konobar. Stalno se motao oko stola, čim bi se mi pojavile za stolom evo njega. Stalno je pokušavao pričati na hrvatskom i upucavao se dvjema curama za našim stolom. Čim bi se mi počele ceriti, znale su ko dolazi.
eto, mislim da je sad stvarno dosta:)

Post je objavljen 09.03.2007. u 11:30 sati.