...ostani tamo gdje najlakše je disati
ostavi puste priče i želje i zakletve
kratkoročno i pokvarljivo je sve to,znaš
ja stojim na najvećoj hridi danas i osjećaj je dobar, zavodljiv i raskalašen
kroz moje ruke valovi se pjene i vjetar raznosi posljednje dane krivudavosti
putovi prašnjavi i oskvrnjeni nestaju ispod mojih slamnatih šešira
prozračnosti treba u ove poluproljetne dane, proznačnosti i prijatelja
monumentalnost jedne divne oštrinom ošinute mladosti
olakšaj svoje davno odsanjane snove i zagazi čvrsto
pobogu to bi trebalo biti lagano i urođeno
taj
jebeni
čvrsti
korak
okani se mudrovanja i mistike svijeta
prokušaj vjetar i lastavicu svrni, zaustavi tu lakoću trenutka
neka
još neko
vrijeme
rominjaju mora
i
bonacaju kiše...
Post je objavljen 08.03.2007. u 16:06 sati.