Şinoć sam otišla u Siget u molitvenu zajednicu Maranatha. To je zajednica otvorenog tipa, pa
sam željela vidjeti kako je kod njih. Uz milion prepreka, kao i uvijek kada idem na takva mjesta
ipak sam stigla na odredište. Kapelica je bila puna ljudi i što me naročito razveselilo, puno
mladih ljudi. Došao je svećenik, fra Smiljan sa svojim toplim pogledom izgledao mi je kao
dobroćudni plišani medo. I onda je krenula pjesma. Svirao je njihov sastav i samo sam počela
osjećati toplinu. Ali ne onu neugodnu vrućinu kada se čovjek znoji, nego ugodnu toplinu koja mi
je ispunjavala srce i dušu. Ma koja je to bila sila Duha Svetoga, jednostavno nemam riječi kojima
bih to opisala. U toj radosti, sjetila sam se svih svojih dragih blogera, koji mi ostavljaju tople
komentare, jer onako kako se osjećam kad dobijem neki lijep komentar, tako sam se sinoć
osjećala cijelo vrijeme. Osjećala sam prisustvo našeg Spasitelja među tim ljudima. Osjećala sam
prisustvo Krista koji ne sudi nego ljubi, koji ne prigovara, nego prašta i voli i prihvaća nas sa svim
našim manama. Bilo je to za mene nezaboravno iskustvo i zato bih željela svima Vama koji imate
priliku otići na jedan takav susret, da svakako odete jer toliko ljubavi na jednom mjestu je teško
naći u svakodnevnom životu. Prepustila sam Gospodinu sve svoje... i cijelo vrijeme mi je kroz glavu
prolazila misao "Pouzdajem se u Tebe Bože". I Gospodin je ispunio moje srce i dušu svojim mirom.
Dragi moji blogeri ... neka Gospodin dotakne i Vaša srca svojim mirom i ljubavlju, a Vi se pouzdajte
u Njega jer On čini sve za naše dobro.

Post je objavljen 08.03.2007. u 14:21 sati.