A trebalo je smoći snage,
Izboriti se za ono jedino
Svoje mjesto pod suncem.
Prkosno podići glavu,
Smjelo zakoračiti naprijed,
Nabaciti osmijeh na lice
I radovati se svom postojanju.
Zahvalna sam ti, živote.
* * *
Propupalo novo jutro
U zagrljaj me primilo.
Rosom me krstio dan,
I rasporedio odmah,
Među suncem okupane.
Za suze više nemam vremena,
Za tugu sam dovoljno snažna.
Na upornost me izbaždarile godine,
Gotovo na plus beskonačno.
Imuna sam na sve tjeskobe svijeta,
Otporna na svaku bol u naletu.
Osmijehom otrov pretvaram u nektar,
Riječima zidam dušu bezdušnicima.
Ni čudotvorac, ni mađioničar,
Ni alkemičar, a ni čarobnjak.
Samo žena sa iskustvom starice,
I velikim i iskrenim srcem djeteta.