Marketing
Malo budalastina ...
Jedine stvari osim knjiga koje sam ikad skupljala u zivotu su bili plisavci-zivotinjice punjene mekanom ispunom ili rizom (u doba kad sam ja bila dijete). Imala sam ih od paperjastih velicine upaljaca koji su bili predivni i kupovali se u malim plasticnim prozirnim kutijicama u Madi do velikih koji mogu stati u narucje. Moj omiljeni hobi je nekoc bio cudan - uzivala sam i sama praviti igracke - moji poznanici i rodbina su ih dobivali za rodendane i cini se da su to voljeli. Vecina igracaka je imala stomak u koji ste mogli nesto sakriti - dok smo bili srednjoskolci, raja koja je doma skrivala da pusi je tamo drzala cigarete da ih starci ne provale. Sistem je bio da kroz otvorena usta mozete zavuci ruku - ja sam te stomake napravljene od sklepanih krpenih vrecica ili carapa punila bombonima kod poklanjanja. Cijelu pricu o pravljenju igracaka je zapravo zapocela moja mama, a onda je nekako ispalo da pola obitelji to radi i rekla bih s dobrim rezultatom. Sogi je vise nego dobra u pravljenju igracaka - njeni dinosaurusi su jako dobri i za spavanje i za podupiranje dok gledate tv, a imaju prave ostre bad zube od rajsferslusa i mozete mu zatvoriti usta. Taj rajsferslus sistem zna imati zbilja neocekivan rezultat - prije dvije godine je napravila primjerak koji ima izraz lica s nakrivljenim ustima kao jedan od pokojnih politicara kojeg necu imenovati jer bi bilo neukusno... Meni su suze frcale kad sam to vidjela - slicnost je nevjerovatna ! Jedna necakinja opet stvari dovodi do perfekcije i njene su igracke podobne stajati negdje u izlogu gift shopa. Druga necakinja ima originalan i alternativan pristup, to su vise "igracke" za teenagere i njihove otkacene sobe nego li za klince. Nikad necu zaboraviti sestrinu gusku koju je napravila mojoj kceri za prvi rodendan - gusa je imala sesir i maramu obrubljenu cipkom i snene oci poput glavne glumice iz Orkanskih visova ! A njen zmaj za demonstraciju na faksu ( buduca odgojiteljica ) je imao zube od stiropora s gadnim rupama i oci patnika koje vas ruse s nogu ... Taj zmaj nije otimao djeve bajne, nego slatkise po selima i gradovima - i zato je bio zuboboljan jer je jeo previse slatkisa , nije prao zube svaki dan dva puta i nije zelio ici zubaru na vrijeme - to je bila poucna prica za klince. Stara je uglavnom pravila krznene cupavce s ocima od dugmadi. Ja sam opet vazda medu poznatima tragala za odbacenim igrackama i lutkama jer su mi trebale oci. A u nedostatku pravih ociju, dobre su bile i ping-pong loptice. Stari je obicavao dovlaciti za neku sitnu lovu materijal iz tvornice tekstila LIO - mislim da vise ne postoji - proizvodili su sve vrste tekstila, izmedu ostalog jastuke i pokrivace s onom finom mekanom fufnastom ispunom. I umjetne krznate tepihe i prekrivace za namjestaj. E, oni su i prodavali ostatke tih umjetnih krzna u svim bojama i tu bijelu spuzvastu i vunastu ispunu koja se sastojala od malenih pahuljastih komadica i vlakana. Najveca igracka koju sam ikad napravila je bila dugacka crvena zmijustara s velikim trepuljama na ping-pong ocima i naravno stomakom za necakinjin rodendan. Dugo je ta zmijustara bila ziva i visila u sobi. U vecini slucajeva sam koristila i onu obleku za male bebe - one strample s nogama i rukavima u jednom dijelu, to je bilo savrseno za svako tijelo potencijalne macke ili psa - ili tasmanijskog cudovista - to su bile one igracke koje nisu licile ni na sto i ja sam proglasavala da to tako mora bit. Tijela su uvijek bila punjena bijelom sitnom mekom spuzvicom i vunicom.
Vremena je vremenom bilo sve manje, ne pravim odavno vise igracke - a tako sam uzivala u tome.
Starih igracaka vise nema, podijeljene su dragim ljudima u doba rata, kad sam mislila - tko zna... Imam samo svoju kolekciju plisavaca - Gazda ih zove - little ones with the rice in the butts.
Ovako je izgledala moja soba u Osijeku dok sam tamo zivjela... dio iznad mog kreveta dok jos nisam imala dodatne police na zidovima.
A onda su svi mali stanovnici razmjesteni uokolo na svoje police, pa je uzglavlje mog kreveta moglo disati
MOzete pretpostaviti da sam sve malisane i cijelu kolekciju od 179 plisavaca preselila i ovamo - na ogromnu Gazdinu radost ...
I da - ovako se ponasa moja mala ziva igracka - na neki nacin je shvatila da je mis kraj racunala na stolu vazna stvar i trebalo mi je vremena da je naucim da to nije za nju.
ostajte u dobru
Post je objavljen 08.03.2007. u 12:10 sati.