MONAHOVA POSLJEDNJA MOLITVA
Godinama već, svakodnevno molim ti se,
Utjeho moja, da odškrineš vrata spasenja
kroz koja će me provesti tvoj anđeo.
Da ne lutam u pomrčini što me čeka
nego da iz ove večeri u svjetlost tvoju uđem
u kojoj neće biti strašne ljudske zlobe.
Da ne čekam u predvorjima sa drugim ljudima
i da ne slušam više njihove prostote
kojima se brane od sebe, od mene i od tebe,
nedohvatna Stijeno vjere pod kojom se molim.
Slušao sam zvuke i glasove, svaki pamtim,
i nosim kao kovčeg iz koga se ništa ne prosipa,
ali pomozi mi da se otresem ljudskog govora
i anđeoski jezik mi podari od sada.
Ne mogu više da podnesem ljudski smijeh,
molbe i psovke, vapaje i kletve, ni plač
bilo čiji, bilo kada i bilo gdje -
zar se nisi uvjerio da ih treba zaboraviti.
Stoga te molim, ne izgovarajući riječi
ljudskog govora, pošalji mi noćas anđela
i neka se ova priča konačno završi.
Post je objavljen 08.03.2007. u 12:39 sati.