Evo, žene, ruže za vas!
Kao neki Dan Žena. Iliti u bivšem, pokojnom režimu - 8.mart.
Kako novoj generaciji žena objasniti ovaj dan, koji bi po nečemu trebao biti poseban?
Da će se morati truditi 50% više od muškaraca da bi dostigle njihovu profesionalnu poziciju?
Da postoje stereotipi glupih plavuša, pohotnih riđokosih itd i da se neki toga uistinu i drže i vjeruju u to?
Da je bit postojanja žena rađanje potomstva i briga za iste + briga za Velikog, Snažnog Mužjaka? Aaargh....
Da će kod kuće ipak one biti te koje će raditi 90% stvari?
Da i dalje postoje debili kojima je oblačenje minice poziv na sex?
Da ima kretena kojima je čudno kada žena sama sjedne u kafić popit kafe, te se oni odmah osjete pozvani da nastupe sa nekim idiotskim uletom, i kada ga ova odjebe - on prokomentira nešto u stilu - vidi ju, došla je kurca tražit, a sad fantazira...
WTF???
Ako smo stvarno takva nacija, onda ajmo svi kolektivno kao Jim Jones i njegov "Hram Naroda" - okupiti se i počastiti se sokićem za začinom od cijanida. Bolje kratka i bolna smrt nego dugo i nježno umiranje.
. . . . . . . . . . . . . . .
Ponekad je divno biti žena, osjećati čitav spektar emocija koji nas pere u pms-u je nešto što me ponekad čini neuračunljivom i manično depresivnom - to me baš i ne čini sretnom, no to je moja najproduktivnija faza.
Uglavnom u tom nekom maničnom raspoloženju, u toj mračnoj fazi pišem stranice i stranice o ljubavi, boli, sadizmu i mazohozmu, bliskosti i distanciranosti... Pišem o nevinim stvarima poput nježnog poljupca u dlan pa do malo brutalnijih tipa needle playa ili guranja enormno velikog butt plugga u tjelesni otvor za koji je on i namijenjen...
Zapravo uživam u toj svojoj bolno crnoj fazi.
Znam da moja okolina ne uživa zajedno samnom, naravno, tko uopće želi imati veze s nekime kome je na repertoaru crnilo, depresija i cut, cut, cut???
Govore mi da sam povremeno tako grozno odsutna i daleka, tako distancirana i nedostupna - ne fizički, već emotivno. U stanju sam satima razgovarati... no ne bih bila tamo. Ne bih bila prisutna već bi mi misli bile negdje, par milja daleko, možda i u nekom drugom vremenu, nekoj drugoj dimenziji...
Zašto?
Ja samo želim biti sretna.
Želim li nemoguće?
Stay as you are the darkest star
Shining for me
Majestically
I don't want you to change anything you do
I don't want you to be someone else
Post je objavljen 08.03.2007. u 10:20 sati.