Volim se probuditi u 5, 6 sati. Obično to bude nakon lijepog sna iz kojeg me trgne stvarnost. Ostanem tako ležati razmišljajući, vagajući buduće postupke, skupljajući snagu za učiniti najteže, a to je ništa. Nemoć koju osjećam je razarajuća, a svaki moj aktivniji postupak čini štetu. Ne preostaje ništa drugo nego ustati, prekrižiti se i krenuti u novi dan. I tako iz jutra u jutro.
Post je objavljen 08.03.2007. u 09:47 sati.