Marketing
- V I K I N Z I -
Riječ Viking danas označava stanovništvo što je u srednjem vijeku živjelo u Skandinaviji, dakle, na prostorima današnje Švedske, Norveške i Danske. Često se upotrebljava i naziv Normani (»ljudi sa Sjevera«), no on je ipak pogodniji za one Vikinge koji su zaposjeli današnju Normandiju, kao što je naziv Varjazi namijenjen onima u Rusiji i Bizantu.
Porijeklo riječi nije u potpunosti razjašnjeno, te tako postoji nekoliko objašnjenja:
* lat. vikus (selo), odnosno staroengleski wic (trgovačko središte, luka) pa bi riječ značila »oni koji posjećuju trgovačke luke«
* engl. week (tjedan) jer su napadi trajali oko tjedna
* staronordijski vik (zaljev), dakle, »oni koji dolaze iz zaljeva«
* Viken ime fjorda u blizini Osla (možda su odatle potjecali sudionici prvih napada)
Ne postoje pouzdani pisani izvori o Vikinzima.Često kontroverzni podaci mogu se iščitati iz nordijskih mitova i islandskih saga (ne zaboravimo da su one zapisivane tek od 13. st., kada su Islanđani bili kršćani već više od dva stoljeća).
Jedini pisani spomenici koje su izradili sami Vikinzi su runski zapisi. Pisali su ih na drvetu, metalu, a danas ih je ponajviše sačuvanih (nekoliko tisuća) na kamenim stijenama. Osim što su često teško čitljivi (zbog načina pisanja – neodvojeno, zbog oštećenja ili čisto zbog nepoznatog značenja pojedinih riječi), runski su zapisi i vrlo kratki, upravo lakonski, te kao takvi poprilično neinformativni.
Kad čujemo riječ viking, najčešće pomislimo na bezobzirnog divljaka s kacigom na kojoj su rogovi, naoružanog najraznovrsnijim oružjima poput sjekire ili mačeva (ukrašenih slovima svog pisma), baš poput crtanog lika Hogara Strašnog. No, povijest govori da vikinzi ipak nisu bili takvi. Kacige s rogovima nosili su gotovo isključivo na religijskim svečanostima (osim klana Berserks) i nikako se ne može reći da su bili razuzdani divljaci ni u svakodnevnom životu, ni tijekom ratovanja.
Živjeli su u malim selima u južnom i središnjem dijelu Švedske, isključivo od lova, ribolova i poljoprivrede, a ne ratovanja. Bili su hrabri ratnici, ali ne i nemilosrdni, barem ne prema ženama i djeci. Istina, često su otimali suparnike, najčešće svećenike i tražili otkupninu, a ako ju ne bi dobili tad bi zatvorenika izbatinali do smrti, najčešće životinjskim iznutricama. No, takvih primjera nema previše. Godine 845. kralj Karlo platio im je za ono vrijeme basnoslovnih 7000 zlatnika samo da ostave Franačku na miru.
Vikinzi su nadaleko bili poznati i po svojim malim brodovima- drakarima, ne duljim od 15 do 30 metara, s vrlo niskim dnom, što je bilo izvrsno za prolaske plitkih kanala i iznenadne napade na neprijatelja (gotovo da možemo ustvrditi da su vikinzi izmislili Blitzkrieg ratovanje). Vještim moreplovcima iskazali su se ploveći cijelim poznatim svijetom, pa su tako zabilježeni njihovi posjeti Bagdadu, a nerijetko su viđeni i na ruskim rijekama duboko u unutrašnjosti Azije, Mediteranu i Crnom moru, ali i u Kanadi, na Grenlandu i Islandu, te obalama današnjeg SAD-a.
U vikinšku ratnu hrabrost nitko nikad nije ni posumnjao, no, ipak su se bojali smrti, ali u krevetu, od bolesti ili starosti. Vjerovali su, naime, da svaki ratnik koji pogine na bojnom polju izravno odlazi u Valhallu gdje se pridružuje bogovima i uživa u svom tamošnjem božanstvenom životu, dok svi ostali načini umiranja nisu bili prihvatljivi za heroje.
Odina su slavili kao vrhovnog Boga, a odmah iza njega bili su Thor (besmrtnik, gospodar oluje i munje i nositelj začaranog malja - Mjolnira! On je najmoćniji ratnik svih mitologija,sin svemoćnog Odina!) ,Tyr , Njord , Loki(poznat kao bog zezarija i spletki,zapravo nije bog iako živi s njima u Asgardu.) i ostali bogovi,a tu su još i Divovi,Vilenjaci-elvovi ,Fylgjur ('priviđenja' ),Dise ,LandvSttir (duhovi zemlje),Trolovi i Valkire.
Post je objavljen 08.03.2007. u 08:16 sati.