Marketing
ON
Šutim. Jer ionako mislim da je tako najbolje. Vjerojatno moje riječi ne znače ništa. Počinjem uvidjeti samu sebe kako ukočeno gledam u prazno u jednu točku. Razmišljam o njemu. Otišao je. I nema ga tu više. I mogu reći da me svaki dan to sve više muči. Trebalo je s vremenom prestati. A ide na gore. I sad uspijevam izgovorit njegovo ime. Ali prođu me trnci. Ne volim izgovarati ga. Zašto ga se nikad nisam sjetila dok je bio tu. Nisam obraća pozornost na njega. Zašto? Zato što tek kad izgubimo nekoga, shvatimo koliko nam je značio.
Post je objavljen 02.04.2007. u 12:00 sati.