Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/morethanyoucando

Marketing

jedan u nizu...

Neznam niti zašto sam se odlučila za ovo ali ajde.. i znam da sam jučer plakala ko glupača i trenutno pet to radim. Neznam koji mi je kurac i iskreno ne očekujem niti da itko zna..jer ako ja neznam nema šanse da i itko zna. Toliko gluposti mi se mota po ovim mojim jebenim mislima, i sama se počnem pitati koji mi je, zašto to uopće radim, ali još nisam došla do nekog pametnog odgovora. Iskreno,neda mi se više ni truditi, ne vidim cilj svega… jučer sam se ispričala i shvatila sam da sam pogriješila,i pogledaj me opet, istu stvar radim. I ako znam da ću se sutra opet pitati zašto sam plakala,zašto sam opet zabrijala gluposti.. a u sebi znam da možda to i nisu stvari koje bi mogla nazvati glupostima. Znam da me te gluposti proždiru i bacaju u neku depru…imam sve,ali opet mi nešto fali. Skužila sam da još uvijek ne vjerujem toliko, ne nakon svega…ma koliko se trudila uvijek postoji ona sumnja. Bojim se u potpunosti otvoriti,prepustiti, kao da se na neki način branim od onoga šta će biti na kraju, a želim uživati, ne misliti na takve gluposti..shvatila sam da sam izgubila povjerenje u sve, čak i u krive osobe, u osobe koje znam da me nikad nebi sjebale,okrenule leđa.. teško je vjerovati u ljude, u tu ljudsku oholost,sebičnost, ljubomoru, osvetu.. neznam dali da vjerujem u ono kad ti netko nudi sve,imaš sve a znaš da ni to nije vječno. I znam da ću se opet morati nositi sa svime šta sam već prošla, da ću se opet kad-tad sjebati a znam da može proći bez toga. Rekla sam sama sebi da neću dopustiti da me opet povrijede, a znam da će moji osjećaji biti jači od mojih riječi i mojih želja. Sve se vrti u krug, cijeli ovaj život.. neznam dali mogu vjerovati osobi koja je razočarala drugu..koju je sjebala i povrijedila, a ja sam dio toga. Dali mogu očekivati da će meni ruže cvjetati bez obzira na to? Mrzim šta ne mogu naći odgovor na ta pitanja, mrzim što ovim svojim riječima vrijeđam osobu do koje mi je stalo. Mrzim šta mi je iskreno stalo a bojim se.. čak mi je i previše stalo.

I'm not a perfect person...There's many things I wish I didn't do...




Očito će ljudi oko mene trebati dobro strpljenje,jer ja sam ga sama za sebe već izgubila.. vrijeme? Kažu da je vrijeme sreća. Možda se jednog dana nađem u toj rečenici. A sreća? Ne upuštam se u to bez provjere.

I need u… this is not a crap…



Post je objavljen 08.03.2007. u 01:08 sati.