Marketing
What in the world can make a brown-eyed girl turn blue...
Evo napravila sam novi dizajn.. svojski se namucila jednu vecer.. i napravila ga..
i sada ne znam sto da pisem.. nekako sam mislila da ce me ta promjena potaknuti da nesto napisem..
sto ako sam izgubila rijeci? za tu tvrdnju imam i dokaze.. prethodni post koji je izbrisan glasio je :
i rest my case :D
i ne znam o cemu pisati..
sve sto sam napisala zvuci mi tako potroseno i over used.. postajem jedna od onih cmizdravica.. ja nisam takva.. ja cmizdrim ali se u to vrime borim i noktima i zubima.. sada kao da mi je i to postalo pretesko.. Pokusavam biti u sve vrijeme dostupna psihijatrica frendicama i uz to boriti se sa svojim problemima.. i skolom..nije da je meni tesko slusati ih, paziti i govoriti da ce sve biti okey.. taj dio volim.. zbog toga i namjeravam ici na psihologiju.. mene zabrinjava cinjenica da su me vjerovatno pocele sada gledati samo kao psihijatra.. osoba koja ce ih poslusati i reci im sto bi trebale poduzeti.. i na koncu osoba koju nikada nece poslusati.. i tko me onda moze kriviti sto se ni sama ne slusam.. i ponovo cmoljim..
jeste se ikada zapitali kada previse postaje previse?
koja ce to biti kap sto ce preliti casu? je li to u trenutku kada drzite sve u sebi tako dugo da na kraju vise ni ne znate kako vas glas zvuci? ili kada prijatelji postaju stranci? ili kada vam osoba koju volite da ultimatum koji ne mozete prihvatiti ali ne zelite odbiti? kada napravite krivi potez? razocarate sami sebe? Kada razocarate nekoga koga volite? kada po 100 put unistite sebe da ne bi povrijedili nekog drugoga? ili kada jednostavno vise ne mozete podnjeti? kada se sve nakupiti pa nema izbora nego eksplodirati? a mozda sve od jednom...
mislim da je moja casa polako vec puna....
mislim da ce ovaj post biti obrisan do sutra.. mozda sutra budem pisala normalno.. danas.. danas samo pokusavam ne preliti casu...
Post je objavljen 08.03.2007. u 00:30 sati.