I nisam bila bas odusevljena kada su rekle da ce doci prije podne, ma daaaaaj, sta sada, kako prije podne. Dovest ce i onog malog bebaca koji sve dira, a kod mene ima svasta sto nije za njegove rucice. Kako da to sve maknem na brzinu, kako da budem opustena i sretna, kako da pijem kavu dok malac uzima neku iglu, skarice ili vec nesto sto stoji samo meni na znanim mjestima, a opasno je za njega.
Eto, znaci tako ce mi poceti dan.
Zvono na vratima , bebac jedva drzi ruzu i kesi se svojim bezubim slatkim ustima, naravno da krece u pohod po stanu, a jaaaaaa? Covjece, pa za njim.
Smjeskaju se one i pruzaju mali paketic koji mi je poslala. Da poslala., moja draga mlada prijateljica.
Dakle na malenom paketicu je pisalo:
Prima slavljenica, ekspres dostavom rodjendanskom, dostavljac: komsinica.
Gledam, okrecem, sta bi to moglo biti, pa naravno da otvaram, uokvirena slicica, nas dvije na proslavi njene diplome ispod koje pise:
Prijatelj je netko tko razumije tvoju proslost, vjeruje u tvoju buducnost i prihvaca te danas onakvim kakav jesi.A u pisamcu:
Zelim vam sretan rodjendan i da i ove godine postanete godinu dana mladji duhom, kao sto ste se pomladili od proslog rodjendana.Grlo mi se steglo, suze se zavozale u ocima. Tako mi nedostaje, tako bih htjela da je tu. Ali, ona je krenula u novi zivot, i daleko je od mene, a ja sam sanjala da ce bar ona ostati tu negdje, da cu je vidjeti vise nego 2 puta godisnje, kao nju.Ma rekoh vam, necu biti tuzna, pa pogledajte kakvu prijateljicu imam, pa pokraj nje mi je lakse podnositi njenu nezainteresiranost sto se samnom dogadja.
Samo sam htjela podijeliti ovo s vama.
Sutra je novi dan, sutra cu ponovo biti svoja, sutra cu doci i ponovo pisati, sutra ….
Post je objavljen 07.03.2007. u 22:15 sati.