Najprije, priznajem javno da mjeseceva dijeta nije uspjela. Trajala je do 18h, a onda je naglo prekinuta integralnim pecivom, jogurtom i jabukom...To su trenuci kada se sramim same sebe, kada mislim da sam slabić, kada osjećam kako ne mogu upravljati svojim tijelom...i vrlo se lako mogu zamrziti...Ali, ne. Neću. Iako bi to bilo najlakše.
VJežbanje ne ide baš po planu. Nakon one gripe nikako da se vratim vježbanju. A prije mi je tako dobro išlo. Vježbala sam svaki dan najmanje sat vremena, a uglavnom duže od toga. I već nakon tri dana bolovanja moja motivacija je naglo splasnula. Kada sam se napokon riješila temperature uopće nisam imala volje za bilo kakvom tjelesnom aktivnosti. Uopce mi se nije dalo pokrenuti. Sva sam neka depresivna, ustvari apatična. Ipak, uspjela sam se prekjucer potaknuti na vjezbanje, pa sad pokusavam opet uspostaviti rezim svakodnevnog vježbanja i dogurati na sat vremena. Trebat će mi sigurno dva tjedna da mi to postane svakodnevna aktivnost, al dajem sve od sebe.
S obzirom na neuspjesnu mjesecevu dijetu i nezadovoljstvo prehranom zadnjih desetak dana, vaganje je preskočeno. Nema za mene vaganja jos desetak dana. Ne zelim vidjeti brojcani izraz mog stanja, jer se bojim da sam nazadovala. Bit ce ovo teskih tjedan i pol, al dat cu sve od sebe da uspijem. Drz'te fige!
Post je objavljen 07.03.2007. u 21:54 sati.