(prethodni nastavak)
Rose je odlučila skuhati nešto sasvim jednostavno, lagano i brzo.
Jer, željela je svaku minutu posvetiti Morpheusu, razgovarati s njim o toliko stvari, upoznati ga bolje, dati mu priliku da i on upozna nju. Željela je biti blizu Morpheusu, dodirivati ga ... ili samo gledati. Upiti svaku crtu njegova lica, svaki pokret, pogled i osmijeh.
Vrijeme je jurilo tako neuzaustavljivo, iako je Rose poželjela zaustaviti klatno sata.
Posjela je Morpheusa u svoju crvenu fotelju, pred ekran računala, otvorila folder My pictures i ostavila ga da gleda niz fotografija. Bilo je tu starih, skeniranih fotografija koje su prikazivale Rose kao djevojčicu s plavom vrpcom u dugoj kosi, obiteljskih fotografija, fotografija s putovanja, fotografija prirode i njezina vrta koje je snimila tijekom godina ...
U računalo je ubacila i CD s country glazbom, kako bi je Morpheus, razgledajući fotografije, slušao.
Otišla je u kuhinju i prihvatila se kuhanja ručka. Isjeckala je povrće, luk, peršinov list, usitnila komad teletine i pristavila juhu.
A onda je zavirila u sobu, pa se nasmijala na prizor koji je vidjela.
Morpheus je sjedio za ekranom računala, a u krilu mu se smjestio crni mačak Lucifer, pozorno gledajući Morpheusovo začuđeno lice. Ni jedan od njih dvojice nije primjetio da Rose zaviruje.
Gledali su se i uzajamno odmjeravali, a onda je Morpheusova ruka počela gladiti Luciferova leđa, a mačak je leđa izvio u grbicu i počeo zadovoljno i glasno presti.
Rose se vratila u kuhinju. Umutila je tijesto i počela peći omlete. Dio će napuniti nadjevom od gljiva i poslužiti uz zelenu salatu, a drugi će dio nadjenuti sirom . Sir će zasladiti, naribati limunuve korice ...Sve će preliti vrhnjem i zapeći u pećnici.
Pekla je omlete, svaki čas bacajući pogled na sat i razmišljajući koliko je još vremena ostalo njoj i Morpheusu. Kada bi barem vrijeme moglo stati, kad bi mogla zaustaviti klatno, utišati otkucaje.
U svijesti joj se počela uobličavati pjesma: Otkucaji.
stani,
ne kucaj više,
vrijeme zaustavi.
ukrasti želim
sate i minute,
nek' traje ovaj trenutak,
beskrajno.
istopit ću ti kazaljke,noćas.
klatno ću ti prikovati,
pokrit' ću te
pokrovom od baršuna,
prigušiti tvoje
otkucaje.
dok On grli me,
ne čujem ništa
osim
otkucaja srca.
ludo mi srce
ne kuca ravnomjerno
poput sata,
ludo mi srce
zastaje,
omaglica mi slatka
pogled muti ...
kucaj, uro.
otkucavaj, kazaljke okreći,
zalud ti
je.
(nastavak slijedi)
KUSH/stopped
Post je objavljen 09.03.2007. u 23:59 sati.