Marketing
Mjuza, odgoj djece, Bimbo...
Skužio sam da (osim hrpe nepogledanih DVD-a i sve tavoreće filmske umjetnosti nabavljene na sve mile i nemile načine) imam neproslušane glazbe u ovom ili onom obliku za najmanje jedan godišnji odmor intenzivne konzumacije. Doduše, dosta toga je već u nekakvoj mladosti preslušano, ali blejim u te CD-e, empetrije i onda ipak redovito stavim dječju glazbu. Klinac koji je naravno, novi gospodar kuće i njezinih običaja, jednostavno sluša i voli slušati dječju glazbu (klasičnu tu i tam) - jer mu VIDLJIVO najviše paše. Točka. Isprobano. Ne trebate dakle preporučati. Uostalom, tako najbolje uči i hrvatski (neće ga niti mislim da može učiti od pijanog Bareta ili neurotičnog Mileta, bar ne u ovoj fazi života). Već ima skraćenice kojima kao keyworde označava pjesme čim čuje prve taktove - "Tika taka" (Za "Ententini") "Baka", "Mama" itd...
Na istu mjuzu sam se već toliko navikao da je nosim na posao i umjesto da na mjestu gdje mogu na miru trošiti te silne, ne znam, Red Lorry-se ili Queens of the stone age ili Firehose ili Interpol - ja ožežem Bimbo Bimbo. Od čega kolegice na poslu lude.
A propos "Bimbo" - fakat su se standardi odgoja promijenili. S jedne strane iz tih starih dječjih pjesmica ili šlagera se vidi ona ljupka stidnost, čednost i sve što je nosilo ono vrijeme - ali kad je u pitanju muškost - ne'š majci! Tekst Bimba, već višedesetljetnog hita, bi teško prošao standarde današnjeg "zdravog" odgoja za mir i nekonfliktno rješavanje sporova. Nemam sav tekst u glavi, ali, nakon što se upoznamo s osnovnim značajkama dječaka Bimba (plave oči, nestašan, društven)
"...svakome dječaku baš je prava čast - pobiti se s njim"
čast i šoranje :)
ili
"...Bimbo, Bimbo tko je koga ubio"
Ubio? Dječja pjesma?
"...Bimbo, Bimbo, tko li je izgubio?"
Dječji pedagozi današnjice već čupaju kosu, obzirom da pjesmica potkuruje nezdravu konkurenciju i dokazivanje dječaka kroz tuču. I onda dolazi šlag:
"..neka mama zna da takav dečko kao ti nije maza mamina".
Tako je. Nego mužjak koji se odmalena zna boriti i pokoravati druge mužjake :)
I još je Lolekov favorit. Uz onu nerazumljivu "Cinguli Rajnguli"....
Doduše, čujem dosta nadobudnih roditelja koji vele da će zabranjivat djeci slušat narodnjake ako im ikad padne na pamet. Ili će im inače formiravat glazbeni ukus. Pokušali su i naši starci, no duboko dvojim je su li Vladimir Savčić Čobi ili Džo Maračić Maki ostavili traga na mojoj duši i je li ipak društvo u kojem sam se kretao presudilo. Prije bih rekao obratni proces. Stari mi se npr., dok sam bio u vojsci, navukao na moje LP-e Jesus and Mary Chain (ozbiljno!) i Ramonesa....
I tak... čekam da princ nauči sam piti, jesti i igrati se na par sati - pa da povratim neku od već zakržljalih kulturnih ili dokoličarskih navika.... ili da u rijetkim trenucima osame hodam po gradu s mp3 playerom ko prije dvajst godina i još da me pogazi neki taksist?
Nakon donje (po novom omiljene) kape, slijedeći korak je "tata, kupi ce-de Mate Bulića, de' ćaća, daj rode.."
Post je objavljen 07.03.2007. u 18:36 sati.