Marketing
hodanje
Nisam siguran što napisati.
Malo sam presušio - ili mi se jednostavno sada ne da pisati - sa pričama. Imam ih puno, ali trenutno se osjećam malo drugačije.
Zadnjih nekoliko mjeseci krenuo sam malo drugačijim putem života. Donio sam neke odluke i bilo je teško. (uglavnom teško za mene). Odluke nisu bile čudne ili nejasne, one su jednostavno bile MOJE! Krenuo sam čiste savjesti i sa svješću da moram napraviti neke korake koji se od mene očekuju. Imao sam osjećaj kao da sam stao, pogledao Njemu u oči i rekao: "Mogu li ja sada probati napraviti par koraka? Ali, pazi, nemoj me ostaviti!". I krenuo sam. Kao što sam rekao, odluke nisu bile lagane, jednostavne ili sigurne. Sumnjao sam - puno. Ali jedno sam uvijek imao na umu: On je tu kraj mene! Čak i ako napravim krivi potez i korak, On je tu da me ispravi i podrži. Trudio sam se da stalno imam čistu savjesti i bez grižnje savjesti da hrabro idem naprijed.
I evo me. Tu sam. Prošlo je određeno vrijeme, noge su ojačale, samopouzdanje naraslo, ali pogled još uvijek bez prestanka gleda u Njega.
Možda odluke nisu bile prave, ali On ih je učinio dobrima. Možda su moje crte bile krive, ali on ih je učinio ravnima.
U trenutcima kada sam posumnjao da sam Ga ostavio, uvijek je dao znak da je iza mene. Svaki dan je bio novi i svaki trenutak je bio trenutak MOJ I NJEGOV!
Siguran sam da me voli! Siguran i sretan.
Post je objavljen 07.03.2007. u 18:39 sati.