Uspon
Milošću tvojom nesretan, ja prtim svoj križ.
Dok gazim usponima svom uporu i nadi, jednako mamno mirišu sve mi staze, i još mi pale plaha svjetla klatež i pustolovi.
Stoput pripete misli uzmiču lice tvoje, dobri Kriste.
Kao ovca vucihodom, zapinjem lakim sramom, i nadnosim okove nad ponor što imam preletjeti.
Post je objavljen 07.03.2007. u 18:18 sati.