Marketing
Ode Mare preko bare...
...eh, sto me danas uhvatilo pisanje...sto cu, ja volim pisat, a kad imam tema ne moze me nitko zaustavit, samo da nije standardno kukanje jer ne zelim ostavit dojam da sam jadna, tuzna, depresivna i da me netko zali...to mi je najgore sto bi mi se moglo dogodit-da me netko zali! sve samo to ne! jer ja sam stvarno optimisticni veseljak, ali imam svoje dane kao i svi, i kontam bolje ovdje izbacit (brzo tipkam, pa kad krenem ne mos me zaustavit) nego tlacit druge, za druge ostavljam svoje veselo raspolozenje, optimizam, eventualno tjesenje...sada malo o aktualnostima u mom zivotu...
...jucer mi je jedna prijateljica i zvanicno objavila da ona stvarno ide u Puerto Rico na neko neodredjeno vrijeme...ma bila je ona tamo za novu godinu 20 dana i kontala sam da je to to. onda je pocela pricat kako bi opet posla, ovdje dala otkaz i spremala se za put ponovno...znala sam ja to, ali da ce to tako brzo doc nisam...i tako, ide nam mare u nedjelju preko bare...malo sam ostala, jer se sad cini premalo vremena i da se pozdravimo i da joj bilo sto recem...navikla sam ja da ona i njena sestra (op.a. moja naj prija) stalno negdje idu, radile su obje na cruiserima, vise ih svrbe tabani nego mene pa odu one na par mjeseci i vrate se...ali ovo nije brod, ovo je neki tip u pitanju, ovo je trazenje posla tamo (pricala mi je muke po dobivanju radne vize u americi, a PR je u sklopu SAD-a) i nije rekla kad ce se vratit...uff, taman mi doslo do mozga da mi se najdrazi rodjak sa svoje 22 godine ozenio, poso zivjet u Chicago i sa zenom ceka bebu, kad evo i ona ode...
...znam ja da to nije ko prije kad su moji baba i djede, ona iz Lumbarde a on s Mljeta posli trbuhom za kruhom u Argentinu, pa se tamo sreli, ozenili i vratili doma, kada je putovanje brodom trajalo mjesecima a pisma stizala jednom godisnje eventualno, imamo internet, Skype (fala Bogu na Skypeu-svako malo pricam s rodjakom, gledam onu njegovu lijepu facu i skoro ko da mi je tu), skocit do amerike avionom je stvarno nista...ali odose oni, nisu tu, ne mogu ih zazvat na telefon i rec da se nadjemo, odemo na kavu i sl...
...ma vratit ce se oni obadvoje, rodjak je obeco da ce se vratit i on i zena za 5 godina, Mare znam da ce se vratit, nemirna je to duha i voli ona ovo nase podneblje...prosli vikend mi je rekla da joj idem na zivce sto stalno govorim da necu ic vanka subotom, a njoj se uvijek izlazi i uvijek je za akciju, i sad me malo sokirala da ide, i nadam se da cemo izac u subotu (kad izadjes s njom nema fala, uvijek je dobro i veselo) jer sam je uzimala zdravo za gotovo i sad ce mi bit malo krivo...a sto cu kad sam mislila da ce mi bit stalno tu pri ruci... :)
...jucer smo imali radnu akciju doma...mama je na bolovanju pa dok mi radimo ide kroz kucu i smislja kako nas iskoristit da nesto napravimo u kuci...vec odavno je kupila letve za stavit u boravak izmedju plafona i zida, samo se ceka kad ce se netko smilovat da ih postavi. i stari i ja jucer zakljucimo nakon njezinog kljucanja da je jucer taj dan, i nadobudno krenemo, ali skuzimo da to nije tako jednostavno, za odrezat kantune i postavit ih tako da lijezu jedan uz drugi i da to fino izgleda...onda se sjetimo pozvat brata za savjet koji je rekao da otac od njegove cure ima neki alat koji bi nam mogao pomoc da to napravimo precizno...onda sam ja morala sjest u auto, poc po brata, s njim poc do njegove cure doma, i svi skupa doc u nas doma...e tu nastaju pravi smjehovi...sjecate li se crtica A je to? e pa bas tako...njih obadvoje tvrdoglavi, bestimaju, padaju razne ideje, upropastili vec 2-3 letve dok su naucili (ja sam vec odavno odustala od toga, kontam, bolje se ne mijesat kad se njih dvojica necega uhvate,samo sam zvizdukala po kuci onu muziku iz gore navedenog crtica-jesam vrag ;)), posla ja lec oko ponoca, oni su jos to lijepili, filozofirali, ali kad sam se jutros probudila vidila sam da su i uspjeli. prilicno lijepo izgleda, tako da sad nova boja na zidovima dolazi do izrazaja....mama je vec pocela govorit kako treba stokove od vrata i funjestre opiturat...samo su je ignorirali, ali zna ona da ce uspjet, uvijek uspije u svom naumu :)
...znate li da su izbjeglice iz Epidaura, bjezeci od divljih slavena dosli na stijenu Laus i tu poceli osnivat naselje, a kako je postojao kanal izmedju kopna i Lausa, i to vec u 7. stoljecu (od stoljeca 7. tu hrvati disu...), negdje u 9. stoljecu su ga poceli nasipat (op.a. to je negdje gdje je Stradun sad) a u 14. stoljecu su zidine dobile danasnji oblik...E, ali vjerovatno niste znali da su raznim kopanjima i istrazivanja nadjene i anticke rusevine, tamo negdje ispod katedrale? e, znaci da su ovdje ljudi postojali i puno prije i da im je i puno prije ovdje bilo lijepo...a kako i ne bi, lijepa klima, more, a gore Srd, u to vrijeme pun hrastove sume, hrast=dub=dubrava (sada to izgleda nezamislivo), ali po toj sumi je nas grad i prozvan Dubrovnik...Ma nisam se htjela hvalisat svojim znanjem povijesti, nego me upravo tata zvao s posla da me pita ove informacije jer su ga neki gosti pitali, a on se sjetio da bih ja mogla tocno znat i drago mi je da sam mu mogla pomoc i drago mi je da on zna koga moze uvijek pitat tako da sam upravo razmisljala o tome...povijest me inace zanima i bila sam u fazi kad sam je htjela studirat, ali me turizam malo vise privlacio, a znam (akobogda nadjem poso koji trazim) da cu moc te dvije ljubavi lijepo ukomponirat zajedno...
...e, dobra vijest, sef je upravo posao na put do sljedeceg tjedna, doso se covjek pozdravit samnom, reko da mu cuvam firmu itd...sretan ti put, covjece mislim se ja! :)
Post je objavljen 07.03.2007. u 12:39 sati.