Sa rečenicom – Evo i ja sada tipkam na ovo bezimeno čudo – počeo je još jedan u nizu blogova.
Da, i ja imam blog!
Heh, sjećam se s kolikim sam veseljem to govorila.
Danas ne želim ni pričati o njemu poznanicima, jer on je postao upravo ono što sam htjela od samog početka – moje male odaje osjećaja.
I htjela bih se zahvaliti svima vama jer su mi vaši komentari uvijek ostavljali veliki osmijeh na licu.
Hvala Vam!
Koliko god mi se u zadnje vrijeme snovi polako ruše kao kula od karata, ja sam i dalje zahvalna što imam vas za Prijatelje makar samo virtualno.
Ovaj dio posta posvećen je samo Vama, jer ove Djevojčice u zemlji snova... ne bi bilo bez vas.
Još jednom – Hvala Vam!
Posebno se želim zahvaliti mojoj jednoj i jedinoj Judith_apc na komentaru koji još uvijek nisam zaboravila.
Savršen život? Ah, nije to tako zanimljivo.
Zanimljivo je postati zrela i iskustvom bogata osoba.
U životu ćeš patiti još mnogo, bit ćeš još puno sretna, sretnija nego što si ikad mislila da možeš biti, voljet ćeš, mrzit ćeš, upoznavat ćeš nove ljude... bit ćeš sretna i bit ćeš tužna, i sve to će ti pomoći da postaneš osoba kakva jesi i kakva možeš biti.
Bila si u pravu. Uvijek jesi :)
Također želim čestitati rođendan mojoj jednoj i jedinoj seki kojoj je danas okruglih deset godina :)
Pusa Danici!
Koliko mi god to malo čudovište dizalo tlak ponekad, ipak mi je seka i volim ju :)
Post je objavljen 07.03.2007. u 09:04 sati.