Dakle, riječ je o anglizaciji našeg vrlog jezika. Neću sad jadikovati kako je strašno to što se događa jer mi se takvo ponašanje već čini stereotipnim. Gotovo svaki iole inteligentniji pojedinac misli da stvari idu kvragu i to bi lako moglo biti i točno. Barem po nas sad. Ono što se gubi je naš jezik. Oni budući govorit će drugačije i, ako uopće budu u strahu od gubitka jezika, strahovat će za nešto drugačije.
Jezik se mijenja. I to isključivo u jednom smjeru. Moguće je da se dogodi kakav regres, ali to su izolirane pojave. Zbog toga je svaki pokušaj vraćanja na staro uzaludan. Isto tako može se uvesti pravopis po kojem se umjesto riba mora pisati plavi zec. Pokušaji jezikoslovaca da se uvedu promjene jasan su primjer nepoznavanja dinamike jezika. Navijam za to da ih se pošalje natrag u školu.
Imam i neka predviđanja. Vjerujem da će engleski u ovom stoljeću doživjeti apsolutnu prevlast. Pomoći će mu globalizacija i internetizacija društva. No, to neće biti sve. Usprkos prevlasti jednog jezika, nikako se neće desiti da se svi ljudi svijeta mogu razumjeti. Realno je da će svi jezici dobiti svoju porciju engleštine, ali ne i dovoljno da budu isti. Zapravo već postoje inačice engleskog koje su međusobno tek djelomično razumljive. Krasan primjer je singlish, ali sasvim je sigurno da će nastati još mnogo takvih himera.
Post je objavljen 07.03.2007. u 07:54 sati.