Marketing
dvi tri prostrijelne rane i upala mišića...
Pa je ,dan prije, nekakav ne razrađeni dogovor.
Idemo u Zakućac, malo selo tik iza Omiša.
Ka, malo ćemo se penjat, do nekih stina...
možda tražit šparoge , upalit sviće i pomolit se Sv. Leopoldu, da nas prosvitli... i igrat se pam pam.
E sad, šta ja znam kako ste vi tu igru zvali, dok ste bili dica...
To vam je igra rata, najjednostavnije rećeno. Grupa protiv grupe i pucačina.
Kupili smo pištolje, u sve po 8, i metke...
To jutro osvanulo je vedro, baš ka i danas...
Obukli smo se slojevito, jeee smo pametni.
Jer ćim smo se počeli penjat ostali smo, samo, u kratkim rukavima.
Kad smo se popeli imali smo šta i vidit.
Savršen prizor ušća Cetine
Odma nam je bilo jasno da nema ništa od šparoga, tamo di smo mi bili, njih nije bilo, a tamo di ih je bilo, bilo je previše beraća, kojima nismo mogli konkurirat.
Zato smo se skoncentrirali samo na užitke.
Nakon napornog uspona, da je naporan svjedoće upale mišića i koje izderano kolino.
Izvalili smo se i uživali u delicijama, koje smo morali pojest, čisto iz praktičnog razloga, da nam teret na leđima bude manji.
Uskoro smo dobili poziv od protivničke ekipe, koja nas je čekala naoružana, da dođemo na dogovoreno ratište.
Bacili smo još koji pogled na veličanstveni prizor
i došli na dogovoreno mjesto.
Razradili smo strategiju i bitka je počela.
Nebi niko, od nas, vjerovao kako ga obični plastični pištolj i šačica metaka, može transformirat u masovnog ubojicu.
Nošeni ,golom, potrebom za preživljavanje, radili smo stvari koje u "normalnim" okolnostima sigurno nebi bili u stanju učinit.
Itali smo se preko zidića, hodali po krovovima, penjali po stablima, ma
skoro su neki od nas izvršili i samoubojstvo,skokom u podivljalu bujicu.Sve to samo da ne upadnemo u ruke, mrskog nam neprijatelja
Nakon duge i naporne borbe, zaračene strane su podpisale primirje. Do nekog novog susreta i sukoba interesa.
Pomolili smo se za oprost grijeha i zavjetovali se na odanost domovini i narodu.
Oprali ukaljale ručice u obližnjem potoku
Dogovorili se da ćemo drugi put na žrtveniku prinositi žrtvu, u obliku kobasica, pola i kruva ispod peke...
Nažalost došlo je vrijem rastanka.
Zagrljaji, suze i obečanja za ponovni susret...
I još jedan pogled na grad, koji iza svojh leđa skriva predivne uspomene na uspone, padove, pale i ustale.
Več sljedeći vikend, tko za gdje...
Vaš ratni izvjestitelj Suncokreta2
UP DATE
8.3. SRETAN NAM DAN ŽENA!
Post je objavljen 06.03.2007. u 22:57 sati.